Imamo medalju na jedrenju na Olimpijskim igrama u Francuskoj. Istina, ona nije došla doma, nego u Švedsku. Osvojili su je u mixu klase 470 Anton Dahlberg iz Vaxjoa, srebrni pojedinačno na Igrama u Tokiju prije tri godine i Lovisa Karlsson iz Göteborga koja je u Tokiju u klasi 470 bila 14. Jednostavno, spojili su se i donijeli Švedskoj odličje u marini u Marseilleu.
E, njihov trener je Igor Marenić, zlatni hrvatski olimpijac iz Rija, gdje je osvojio sa Šimom Fantelom zlatnu medalju u klasi 470, što je i dalje najveći uspjeh hrvatskog jedrenja. Nakon Rija ostali su prijatelji, ali su im se profesionalni putevi razišli i Marenić je nakon pokušaja da u klasi Nacra dođe na Olimpijske igre, odlučio prekinuti aktivnu karijeru i posvetiti se trenerskom poslu. Da mu i tu ide sjajno pokazuje ova medalja.
Pa sve čestitke za veliki uspjeh.
- Hvala. Mislim da smo ovako nešto očekivali i spremali se za to. Nije bilo jednostavno, dva plova su čak i otkazana pa se s osam rezultata ulazilo u medal race. Mi smo dobro otvorili, onda smo pali, ali ne toliko da bismo izgubili kontakt s ostalima. Tu smo dočekali finalni plov i ispalo je super. Prvi nismo mogli biti, jer u prethodnim plovovima nije sve bilo kako smo zamišljali.
Rade vrlo profesionalno
Svi se žele na vjetar u Marseilleu?
- Pa dobro, mnogi su ovdje trenirali prije OI, uvjeti su im bili poznati. U krajnjem slučaju svakome je isto. Uvijek je pitanje pogoditi najbolje što se može.
Otkud Igor Marenić trener Šveđana?
- Mi surađujemo od 2018. godine, nekako kada sam odlučio prekinuti aktivnu karijeru i baviti se ovim poslom, počeli smo surađivati stalno. Ja sam se preselio u Španjolsku, moja supruga je Španjolka, živimo u Santanderu i tu sam se skrasio. Jedrenje u Švedskoj nije baš nešto ekstra popularno, oni nikad ne jedre doma, sve što rade je na južnijim destinacijama. S te strane to izgleda komplicirano, kompliciranije nego nama otići u Italiju ili Francusku, pa trenirati, dok to možemo učiniti i doma.
Onda oni dobro stoje kad sve to mogu?
- Mogu reći da je tako, da puno više izdvajaju od nas, da se to ustvari ne treba uspoređivati. Oni imaju cijele timove ovdje, imaju svog meteorologa, imaju kondicijske trenere, doveli su dva kontejnera opreme, što u nekim svjetskim omjerima nije ništa posebno, kada Japanci dovuku 15, ali je puno. To što rade je vrlo profesionalno.
Što vas je najviše umorilo?
- Najviše me umorilo to što svi njihovi treneri rade skupa, što stalno imaju sastanke, konzultacije, to oduzima jako puno vremena. To je jednostavno njihov stil rada i moraš se prilagoditi.
Jeste li slavili pothvat Monda Duplantisa?
- Naravno, bila je velika fešta. To je svjetsko čudo od rezultata. Imao sam priliku upoznati ga kada je švedski tim putovao na OI.
To je baš lijepo.
Gledali ste Šimu i Mihu Fantelu?
- Gledao i navijao, to su moji veliki prijatelji. Da su mogli bolje, mogli su. Mislim da je loš start tu puno toga odredio, nisu sve odluke pogođene. Kada je tako, ti se moraš vraćati, a kada se vraćaš šansa za grešku je uvijek veća. Oni su sjajno završili kvalifikacije plovove, došli u “medal race” sa šansom za medalju, ali to je bila jako teška situacija. Morali su riskirati i tu im se dogodio onaj preuranjeni start zbog kojeg su diskvalificirani. To se događa, oni su to morali ako su željeli do medalje. Mogli su se vratiti, ali su bili svjesni da to ne bi bilo najbolje. Riskirali su, nisu pogodili. Da sam ja bio na njihovom mjestu, učinio bih isto.
Proslava u Hrvatskoj
Nije lako osvojiti medalju, sjećate li se Rija?
- Da, puno nervoze prije starta, prije svakog plova. Na kraju je ispalo briljantno, ali nije bilo jednostavno.
I gdje ćete proslaviti medalju, u Švedskoj ili...
- A ne, doći ću u Hrvatsku, idem nakon ovoga na godišnji odmor tri tjedna. Prvo u Zadar, pa na mini krstarenje sa Šimom, Mihom i obiteljima tjedna dana, malo smo se zaželjeli jedrenja. Onda nakon toga doma na Cres i onda opet na posao - zaključio je Igor Marenić.
Švedskoj je inače ovo druga medalja u jedrenju na ovim Igrama, prvu su osvojile Vilma Bobeck i Rebecca Netzler u 49eru.