Najbolje Olimpijske igre u povijesti, a ponosni moramo biti i mi Hrvati. Ovo vrijedi kao 100 američkih medalja

Odmah u glavu, da ne bude ništa sporno. Ovo su bile najbolje Olimpijske igre u povijesti. Često za sve nove želimo reći najbolje, no ovaj put je to stvarno bio slučaj. Pariz je zasjenio čak i Peking u kojem je sve izgledalo savršeno, u kojem je sve bilo tip-top, jer Pariz je u priču unio svoj duh koji drugi veliki svjetski gradovi nemaju. Pariz ima dušu, Pariz je dao dušu svima i napravio od Igara spektakl kakav će se dugo pamtiti koji je postavio nove visoke kriterije, što je iznimno važno za budućnost olimpizma.

Skupo je, ali kada uložiš puno, a na sve to dodaš srce koje su dodali svi silni volonteri koje ste mogli sresti u tunelima podzemnih željeznica, pa i wc-ima, onda se sve može vratiti višestruko. A Parizu će se sigurno vratiti. Nije umro u megalomaniji, više je uložio u duh, pa čak gdje nije bio savršen kao s izborom Lillea, Chateaurouxa ili Marseillea, plivanja u mutnoj Seini - bio je sjajan. Takva atmosfera na svakom sportskom borilištu se ne pamti. To ej bila silna zabava, navijanje i sigurno bi i Pierre de Coubertin koji je baš tu došao na svoju ideju za sva vremena bio zadovoljan i sretan. Makar, vrijeme se promijenilo, nije važno samo sudjelovati nego i pobijediti. Pariz je pobijedio u svemu i ako postoji zlatna medalja za organizatora on je to zaslužio.

MAURO PIMENTEL Afp

Masa je to sporta, to je 26 svjetski prvenstava na jednom mjestu i uvijek imaš isti problem, želio bih vidjeti sve, a ne možeš vidjeti sve. Takve stvari mijenjaju pogled na sport, na život, tu tek shvatiš koliko si mali, sitan i koliko ustvari neko nezadovoljstvo ne znači ništa.

I mi se tu moramo naviše mijenjati, moramo postati realniji, zdraviji, promišljati sport drugačije od euforije ili tragedije. To je samo sport i živjeti ga na ovaj način kao u Parizu je privilegija.

Naših sedma medalja zvuči tako malo, tako sitno, a tako moramo biti ponosni na njih, jer naših 7 je američkih 100. Imamo pravo i na razočaranje, kritiku, ali ne na dramu. Sport je vrlo jednostavan. Ili jesi ili nisi. I Pariz je to samo još jednom dokazao.

Ima jedna stvar nažalost koju ni Olimpijske Igre nisu uspjele zaustaviti, a to je nekad bilo moguće. To su ratovi i to je stvar koja silno smeta ovom svijetu koji je u Parizu iskazao toliko radosti da bi ugasio svaki rat da to može. Ali, nažalost, ne može. Čak ni pod cijenu da negdje barem dva tjedna ljudi budu mirni i sretni.

Sada je Pariz kriterij budućnosti i bit će zanimljivo vidjeti odgovore Los Angelesa, Brisbanea i vjerojatno uskoro Dohe. A Pariz će sjati i dalje, jer on očito ne zna drugačije.