Kad se Pita Taufatofua pojavio na otvaranju Olimpijskih igara u Riju 2016. doslovno je privukao oči cijelog svijeta na sebe. S razlogom jer zgodnog sportaša iz Kraljevine Tonge, pacifičke otočne države, nemoguće je bilo ne uočiti s obzirom na to da se prošetao stadionom samo u tradicionalnoj tonganskoj ta’ovali omotanoj oko struka i nauljenog, isklesanog tijela. Dvije godine kasnije, ponovio je priču na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu i nisu ga nimalo smetale temperature oko nule, a treći “najzanimljiviji izlazak” na otvaranju Igara priuštio je auditoriju diljem svijeta u Tokiju 2021.
Treći različiti sport
U Riju i Tokiju se natjecao u taekwondou koji trenira od pete godine, u Pjongčangu u skijaškom trčanju koji je trenirao samo godinu dana, a za zimski nastup se izborio doslovno zadnji dan kvalifikacijskog ciklusa u utrci na Islandu. U studenome će napuniti 40 godina, ali još nije do kraja ispunio svoje olimpijske snove. Novi cilj je Pariz i to u trećem sportu - sprint kajaku. Cilj koji si je zadao već za Tokio gdje je želio nastupiti i u taekwondou i u kajaku, ali dok u prvom nije imao problema s prolaskom kroz Olimpijski kvalifikacijski turnir u Oceaniji, kajak se pokazao kao preveliki zalogaj.
Ovaj tjedan je u njemačkom Duisburgu gdje se održava Svjetsko prvenstvo u sprint kajaku i kanuu koje je i glavno kvalifikacijsko natjecanje za Igre 2024. Najbolji će svoje mjesto u Parizu osigurati do kraja ovog tjedna, ali Pita Taufatofua neće biti među njima. Fizički je i dalje iznimno spreman, ali “malo” ga zeza kajakaško umijeće.
- Prije dva tjedna sam dobio trenera i veselim se radu koji je pred nama.
Svjestan je naravno da nema šanse na Svjetskom prvenstvu, ali računa da bi olimpijsku kvotu mogao osigurati na Prvenstvu Oceanije početkom iduće godine.
- To je definitivno moj cilj. Nikad ne odustajem, dajem sve od sebe i veselim se tome. Moram se potpuno fokusirati na kajak prije Pariza jer želim privući što više djece u ove čamce, kajak je tako zabavan.
Djece iz Tonge, prvenstveno. Pita Taufatofua je rođen u Australiji gdje i živi, ali vrlo često je i u Tongi u kojoj je odrastao. Otac mu je Tonganac, a majka Australka britanskih korijena. Ambasador je UNICEF-a i provodi puno vremena radeći s dobrotvornim organizacijama za beskućnike, ali i na podizanju svijesti o globalnom zatopljenju, koje prijeti njegovoj otočnoj državici, a uz to je ovaj inženjer po strudi i motivacijski govornik.
Svjestan je da nema šansi protiv najboljih, ali to mu nije presudno.
- Ti dečki su tako brzi da su me ostavili “u prašini”, ali ja volim ovaj sport. Želim da se više ljudi bavi kajakom, želim da se više djece na Pacifiku bavi kajakom i to je ono što mene inspirira. Dođem na natjecanje i utrkujem se, a onda neki klinac koji će doći iza mene može poboljšati to što sam ja ostvario i na kraju ćemo možda imati jednog dana nekoga tko će se boriti i za medalje.
Za to će morati biti puno bolji od njega, ali otvorit će im put na određeni način, pokazati da se može, a usput je uvjeren i da on može puno bolje od ovoga što je pokazao na ovom SP na kojem je vrlo ambiciozno prijavio nastup u tri discipline - kajaku jednosjedu na 200, 500 i 1000 metara. U sve tri je imao daleko najlošija vremena od svih koji su nastupili, daleko, daleko najlošija.
- Sad imam trenera i vjerujem da će to napraviti bitnu razliku. Gledao me je kako veslam dva tjedna i samo je ponavljao “krivo, krivo, krivo...”, ponekad “ovo si dobro napravio”, a najvažnije je što kaže “možemo te dovesti na Igre” tako da polažem puno vjere u njega.
Tijelo se još osjeća dobro
Iako se približava 40. rođendanu, kaže da to njegovo tijelo ne osjeća.
- Moje tijelo se još osjeća dobro. Uvijek sam govorio da ću prestati kad više ne budem imao ljubavi prema sportu, ali ovo je tako zabavno. Kršćanin sam, a Bog daje jaka ramena najjačim ratnicima. I što je još važnije, svrha je veća od mene. Drugi vide što radim i kažu “možemo bolje od toga”, a ja baš to želim, “dođite i budite bolji od mene”. Kad je svrha veća od vas samih, to vam daje dodatnu energiju.
A njegovi izlasci sa zastavom Tonge na otvaranjima Igara definitivno daju razlog za gledanje defilea sportaša do kraja. Ili barem dok se stadionom ne prošeće Pita Taufatofua.