Zamislite sljedeću situaciju. Ista sportašica ili sportaš, u jednom olimpijskom ciklusu osvoji tri naslova prvakinje/prvaka kontinenta i dva zlata na svjetskim prvenstvima. Ili pojednostavljeno, na pet najvećih natjecanja prije olimpijskih igara, osvoji redom pet zlata. Nadmoćno, uvjerljivo, bez poraza. Najbolja! Olimpijka, zar ne?
Ne! Odnosno, ne baš automatski i zajamčeno. Valjalo se dodatno izboriti za odlazak u Pariz. Što, kako, gdje? Međugalaktičko prvenstvo? Ne. Valjalo je biti prvi, najbolji izbor u... Klubu!
Ovo je priča Lene Stojković, naše olimpijke koja je u srijedu u Parizu osvojila brončanu medalju. Ta se priča istodobno isprepliće i sa storijom Marjana. Tako se zove Lenin splitski taekwondo klub. Da klub... Kovnica medalja, splitska, pa i puno šire, svjetska taekwondo akademija.
Ima tome godinu dana kada smo malo naljutili izbornika taekwondo reprezentacije i spiritus movens Marjana, Tonija Tomasa. Naime, u ljeto 2023. Lena je osvojila Europske igre u Krakowu, tada je već imala iza sebe dva svjetska i dva europska zlata, te je ovaj novinar “zaključio” kako u ovoj splitskoj djevojci imamo olimpijku za Pariz. Jasno da smo znali da je do Pariza još godinu dana, daleko je do podvlačenja crte, ali ipak... Lenino zlato do zlata nas je zabljesnulo višekratno. Sasvim sigurno i zamutilo pogled.
Lenina je kategorija do 46 kilograma, no na olimpijskim igrama se spajaju tri kategorije u jednu. Od one do 46, preko kategorije do 49 sve do 53 kilograma). Tako gledano, možda je u prednosti sportašica u kategoriji do 49 kg. Tu pak Marjan ima još jedan dragulj, zove se Bruna Duvančić. Djevojka iz iste kategorije u kojoj je nekoć blistala Lucija Zaninović. Djevojka koja je prošle godine bila brončana na SP, dok bronce ima i s EP 2022. i ove, 2024. godine. To je bila dvojba Tonija Tomasa i razlog lagane izbornikove ljutnje na novinara jer mu je povećim tekstom moguće poremetio psihološku pripremu za Lenu i Brunu. Jednu opustio, drugu deprimirao.
Srećom, takvo što se nije dogodilo. Obje su djevojke nastavile briljirati, svaka u svojoj konkurenciji, dok je Tomas obje držao u neizvjesnosti i maksimalno “našpanane”. Lenino treće europsko zlato u svibnju ove godine u Beogradu još uvijek nije ništa riješilo, Leni dalo prednost.
Odluka je padala u Splitu. Pripetavanje, alkarskim rječnikom ili dvoboj Lene i Brune i to na najvećoj pozornici. Ondje gdje nastaje većina hrvatskih medalja u ovom sportu - u Marjanu! Dogovorene su bile tri borbe, pa koja je u tri borbe ukupno bolja, ide u Pariz! Kakav crescendo, ali ujedno i sportski vrh. Najpoštenije, ako nas pitate.
Niža kategorija
Dvojba se naime temeljila na činjenici da je istina Lena rezultatski uspješnija, apsolutna je vladarica kategorije do 46 kg, dok je i dvije godine ipak starija, iskusnija od Brune. No, s druge strane Brunina je kategorija točno usred ciljane olimpijske, te još nešto, ne manje bitno. Bruna je nešto viša, ima duže ruke i noge. Nije nebitno, nimalo. Povrh svega, Bruna je suverena do 49 kg i primjerice bez problema izlazi na kraj s, recimo, Turkinjom Dinkel i Španjolkom Serezo.
Prva borba - 1:0 za Brunu. No, Lena je čvrsta, samouvjerena, malodušje joj je nepoznanica. Druga borba - 1:1. Slijedi konačan obračun kod OK Marjana. To nije za zlatni bod, “golden score” u nekim sportovima. Ovo je - ako ćemo se opet malo poslužiti anglizmima - “golden fight”. Borba za Pariz! Završnicu znate - 2:1 za Lenu.
Ako ste iz Hrvatske, točnije iz Marjana, za otići na olimpijske igre nije dostatno biti najbolji ili najbolja u Europi, svijetu, pa i 2-3 puta. Ne! Za odlazak pod pet krugova morate se dokazati, biti najbolji na Akademiji. U Marjanu. Nije to baš ni floskula ili jedinstveni slučaj. U tom klubu postoji nagrada koja se zove Marjanska plaketa, dodjeljuje se najboljem borcu ili borkinji u jednoj kalendarskoj godini. Nije se jednom dogodilo da onaj ili ona koji je te godine proglašavan, nagrađivan u izborima za najboljeg sportaša Hrvatske, Dalmacije ili Grada Splita, nije nužno i osvajač Marjanske plakete. U redu, za 2023. ova je plaketa otišla u ruke Lene Stojković. Ona je ipak nešto doista posebno.
To je prva sportašica iz ovog kluba koja je obranila svjetsko zlato, što primjerice nije uspjelo ni velikoj Ani Zaninović. Ona je prva koja je naslov prvakinje Europe obranila ne jednom, nego dvaput. Trostruka uzastopna prvakinja Europe! Da, nismo spomenuli da ova djevojka, uz dva svjetska i tri europska zlata, ima i još jednu zlatnu kolajnu. Prva je bila prošle godine na Europskim igrama u poljskom Krakowu koje su pak bile ranga EP, pa onda praktički možemo govoriti i o četiri uzastopna europska zlata.
Poslali smo, dakle, u Pariz najbolju među nama, osvjedočenu pobjednicu, vrhunsku i sportu predanu djevojku koja se kući vraća s olimpijskom medaljom.