Tin Srbić svoj je posao obavio profesorski, prvom mogućom prilikom. Osvajanjem drugog mjesta na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu, ali prije svega činjenicom da je u finalu završio ispred izravnog konkurenta Arthura Mariana, najbolji hrvatski gimnastičar osigurao je plasman na Olimpijske igre u Parizu gdje će braniti srebro iz Tokija. Srbić, dakle, nema više nikakvih briga, može se mirno posvetiti pripremama za svoj drugi olimpijski nastup i usavršavanju vježbe s kojom će ponovno biti konkurentan za postolje.
Radimo analizu
No, što je s drugima? Može li se još netko od hrvatskih gimnastičara pridružiti Srbiću u Gradu svjetlosti? Svi koji imaju takve ambicije tražit će svoju šansu kroz Svjetski kup početkom sljedeće godine. S uvodna četiri turnira (Kairo, Cottbus, Baku, Doha) bodovat će se tri najbolja rezultata i na temelju toga podijeliti još po dvije ulaznice na svakoj spravi. Bilo je i u našim gimnastičkim krugovima u početku dosta skepse oko novog kvalifikacijskog sustava, odnosno mišljenja da bismo imali više šanse po starim pravilima kad su sa SP-a tri pojedinca prolazila na OI. No, s protokom vremena pokazalo se da bi mogućnost plasmana kroz Svjetski kup mogla ići na ruku našim predstavnicima jer većina kvota je već ispunjena, tako da ima prostora za lov na preostale dvije ulaznice po spravama.
- Baš ovih dana radimo analizu. Ako se Aurel Benović oporavi od ozljede, imamo šansu na parteru, kao i za potencijalno jedno mjesto na konju s hvataljkama. Tu će Filip Ude loviti svoj četvrti nastup na OI, ali imamo i Matea Žugeca, Marka Samboleca i Jakova Vlaheka kao kandidate ako uspiju pojačati vježbu. Kod djevojaka će pokušati Ana Đerek na gredi i tlu, Tina Zelčić na gredi, Tijana Korent na preskoku i Sara Šulekić na dvovisinskim ručama. Želja HGS-a je da se na OI plasira barem još jedan naš gimnastičar i jedna gimnastičarka. Na posljednjim četirima Igrama smo uvijek imali po jednog predstavnika u muškoj i ženskoj kategoriji, a sad je plan da ih ukupno imamo barem troje. Kvalitete imamo, ali svi će morati pojačati vježbe i stići ih ustabiliti do početka Svjetskog kupa, a to neće biti lako - govori sportski koordinator HGS-a Mario Vukoja.
Dojam je da bi Udeu i ostalim našim konjašima moglo biti najteže jer čak trojica finalista nedavnog SP-a su i dalje bez plasmana na OI, a i pored njih ima još dosta jakih kandidata.
- Da, realno mislim da je Tajvanac Lee Chih Kai u laganoj prednosti jer ima najtežu vježbu, iza njega je Jordanac Ahmad Abu Al Soud, Kazahstanac Nariman Kurbanov je također legitimni kandidat, dok mislim da je Armenac Harutjun Merdinjan dohvatljiv. Ali, u pitanju su četiri turnira, gledaju se tri najbolja rezultata, dakle moraš praktički odraditi šest dobrih nastupa računajući kvalifikacije i finala. Tu će se tražiti ne samo fizička, nego i mentalna stabilnost.
Benović, uz uvjet da se potpuno oporavi od frakture metatarzalne kosti u desnom stopalu, ima naizgled komotniju situaciju jer prvih 19 sa SP-a već ima osiguran put u Pariz. A poznato je da Aurel ima vrlo tešku i kvalitetnu vježbu s kojom je osvojio već niz medalja u Svjetskom kupu.
- Na parteru je situacija jednostavnija jer se puno sportaša plasiralo na OI kroz ekipe i samim time je manji broj suparnika od kojih Aurel mora biti bolji. No, isto tako, na parteru ima i puno više ozljeda, pa do zadnjega nikad ne znaš tko će nastupiti.
Naša najbolja gimnastičarka posljednjih godina Ana Đerek lani je operirala rame, a onda je nekoliko dana prije ovogodišnjeg EP-a potrgala i Ahilovu tetivu. Šteta jer s ocjenama kakve je dobivala lani, na SP-u u Antwerpenu je uvjerljivo mogla izboriti plasman na OI na gredi, a ni na parteru ne bi bila daleko. Svjetski kup joj može biti dobra prilika, ali najvažnije je, dakako, da Splićanka bude u potpunosti zdrava.
Rusi imaju minimalne šanse
- Kod cura je specifična situacija jer su najbolje gimnastičarke svijeta u pravilu iz najboljih ekipa, a njih 12 je izborilo OI, plus višebojke. Malo je specijalistica za sprave i to je prednost ili nedostatak ženske gimnastike, ovisi kako se gleda. U svakom slučaju, to otvara vrata nekim specijalisticama iz drugog plana da se kroz SK plasiraju na Igre. Nedostatak je to što će cure koje se plasiraju na taj način imati vrlo male šanse za medalju na OI, dok se kod muških svi koji prođu praktički mogu boriti i za postolje. Nije to kritika ženske gimnastike, ali činjenica je da je kod njih razlika u kvaliteti takva da Simone Biles uz pad na preskoku osvoji srebro, što se kod muških ne može dogoditi.
Upozorava Vukoja na još jedan detalj koji će biti jako važan na predstojećim turnirima Svjetskog kupa.
- Treba u priču uračunati i faktor suđenja. Gimnastika je subjektivni sport, to je činjenica, ima i sudačkih lobija, i zato bi i na ovim turnirima trebala biti prisutna najjača sudačka ekipa. Love se samo dva mjesta za OI, puno je kandidata i svaka desetinka može odigrati ulogu.
U svakom slučaju, pred hrvatskim gimnastičarima je vjerojatno nikad zanimljiviji početak godine.
- Doha je s veljače prebačena na travanj, što znači da će se sve odužiti praktički do EP-a i nećemo znati tko se plasirao. Morat će biti u formi praktički dva i pol ili tri mjeseca što je dosta teško, ali svima je priča ista. Ovo možda više odgovara Filipu koji je stariji i dobro je da neće morati nastupati četiri tjedna zaredom kako je bilo planirano. No, u svakom slučaju, svi će već u prosincu morati biti u punoj formi.
Kakva je situacija s Rusima? Dozvoli li im se nastup, to će značajno zaoštriti konkurenciju.
- Tako je, ali i dalje stojim kod onog što sam ranije rekao, a to je da je gotovo nemoguće da će nastupati. Europska gimnastika će za tri tjedna glasati o Rusima, dok će Svjetska gimnastička federacija (FIG) nakon dosta odugovlačenja u prosincu morati donijeti odluku. No, s obzirom na vjetrove koji trenutno pušu, mislim da je pritisak zapadnih država toliko jak da ni FIG neće dozvoliti nastupe Rusima. To je, doduše, moj subjektivni dojam, kao i to da Rusije neće biti na OI u Parizu jer bi potencijalni bojkot koji bi uslijedio narušio kredibilitet Igara - zaključuje Vukoja.