Prvi put nakon Londona 2012. godine mjesto na Olimpijskim igrama izborila je i veslačka posada u kojoj ne sjede braća Sinković i(li) Damir Martin. Prije 12 godina uz četverac na pariće u kojem su do olimpijskog srebra doveslali Valent i Martin Sinković, Damir Martin i David Šain nastupio je i Osječanin Mario Vekić u samcu. U Riju i Tokiju bili su samo Sinkovići i Martin, a sad su u Parizu uz njih i osječki blizanci sa zagrebačkom adresom Anton i Patrik Lončarić.
Mlada posada koju uspješno vodi mladi trener Toni Urlić olimpijsku kvotu za Hrvatsku izborila je u dvojcu ‘bez’ na Svjetskom prvenstvu prošle godine u Beogradu kad su u fenomenalnoj završnici “zatvorili vrata” brončanim Dancima s prethodnih Igara, Fredericu Vystavelu i Joachimu Suttonu, i ugrabili mjesto u Parizu.
Doduše, zbog poznate priče, povrataka braće Sinković u dvojac ‘bez’, ovi još samo nekoliko dana 23-godišnjaci (rođeni 8. kolovoza 2000.) neće na svojim prvim Igrama veslati u svojoj najjačoj disciplini, nego u dvojcu na pariće. Objektivno, imali su jako malo vremena za prilagodbu na po dva vesla u rukama i za borbu s najjačim svjetskim dublovima, a upravo takvi ih čekaju u Parizu. Mogli su kukati i u svakoj prilici to izvlačiti kao alibi, ali oni i njihov trener su napravili ono što rade pravi sportaši - zagrizli su maksimalno nastojeći izvući maksimum i sa slabijim kartama u rukama.
- Spremni smo i jedva čekamo početak natjecanja. Ostalo nam je još tjedan dana do prve utrke tako da nije još pritisak jako, jako visok, ali ima ga, počinjemo...
Ne zanima ih ‘turistički nastup’
Tu je Patrik Lončarić, za ovu priliku “glasnogovornik” blizanaca, zastao tražeći prave riječi pa smo završili umjesto njega: “počinjete osjećati da doista idete najvažnije natjecanje u životu”.
- Da, baš to.
Patrik je odmah odbacio našu primjedbu kako to što neće veslati “svoju” disciplinu nastup čini psihološki težim.
- Sad je već i ovo naša disciplina. Isti je osjećaj, pritisak zbog nastupa, pa iako objektivno nemamo pritisak rezultata trebamo dati najbolje od sebe, pokazati što smo napravili u ovoj godini u dvojcu na pariće i odraditi najbolje što možemo. Uvijek ćemo imati pritisak nekog našeg cilja, neovisno o disciplini.
S obzirom na zamjenu disciplina na njihovim leđima doista nije nikakav rezultatski imperativ jer im ga nitko niti nema pravo stavljati na leđa, ali njih ne zanima samo “turistički nastup”. Pa onda, s kojim bi rezultatom braća Lončarić bila zadovoljna u Parizu?
- Kako ima 13 dublova ne bismo željeli ostati baš taj posljednji. To nam sigurno nije plan. Naš cilj je sredina B finala. Ne možemo neku bolju najavu dati, ali sigurno bismo htjeli biti u B finalu i utrkivati se s drugima za što bolji plasman u njemu.
Za one koji nisu “unutra” kad je veslanje u pitanju, na Igrama nastupa 13 najboljih dublova na svijetu koji su tu po rezultatu, ne po nekim kontinentalnim ili tko zna kakvim “ključevima”. Zato i onaj jedan dubl koji otpadne nakon kvalifikacija i repesaža i time završi olimpijski nastup nije nikakav “luzer”, daleko od toga.
Valovita olimpijska staza
A konkurencija je u ovoj disciplini “gadna”, po nama ukupno jača nego u dvojcu ‘bez’. Patrik se neće u potpunosti složiti s nama...
- Glavna razlika između dvojca ‘bez’ i dvojca na pariće je u tome što u dvojcu ‘bez’ možda nema nekog glavnog favorita za zlato, nego ima nekoliko posada koje su blizu tome i može to biti bilo tko iz društva Sinkovića, Britanaca i Švicaraca. Te tri posade se sigurno mogu ravnopravno boriti za zlato, a među onima koji su blizu medaljama su Novozelanđani, Španjolci, možda i Nijemci i Litavci, koji su se probili na Igre kroz finalne kvalifikacije i pritom izbacili Dance. U dvojcu na pariće su Nizozemci apsolutni favoriti za zlato, veća je razlika između njih i drugog, trećeg mjesta, nego će to biti u dvojcu ‘bez’. No, ipak su to Olimpijske igre i koliko god se Twellaar i Broenink sad činili kao neuhvatljivi, nikad se ne zna što se može dogoditi.
Pogotovo ako vrijeme neće biti naklonjeno veslačima i valovi naprave probleme, a olimpijska staza u Vaires-sur-Marneu ima takvu reputaciju.
- Puno se spominje da je jako valovita i po onome što smo vidjeli na video-zapisima, a imamo i informacije iz prve ruke jer je naš trener Toni Urlić lani bio tamo na Svjetskom prvenstvu juniora, to je istina. Trener se nije baš obradovao kako je to izgledalo. Mnogi su išli tamo i na pripreme i osjetili koliko valovito može biti. Sigurno nitko neće doći nespreman za veslanje po valovima, ali nadamo se da će se konačno vratiti dobro vrijeme na veslačka natjecanja na Igrama. U Londonu je bilo vjetrovito, u Riju je bilo puno problema s vjetrom i valovima, u Tokiju također, pa mislim da je red da imamo jedne “mirne” Igre, s fer uvjetima bez vjetra i valova. To bi bilo jako lijepo.
Sigurni smo da bi se svi složili s Patrikom jer i oni koji se dobro snalaze na valovima ne vole takve uvjete budući da je po njima veslanje puno rizičnije. Ali na to kakvo će vrijeme biti ne mogu utjecati pa...
- Ne zamaramo se puno s time, ali kako smo novi u ovoj disciplini valovi nam sigurno ne pašu. Super nam je na mirnom, super na kaotičnim, ali kad kažem kaotično, onda zbilja mislim na jako kaotične uvjete, a ovo nešto između nam zapravo stvara najviše problema. Malo se teško snalazimo na bočnim valovima, na tim kretnjama, ali morat ćemo se prilagoditi što više možemo u što kraćem vremenu.
Koliko bolje se osjećate u dvojcu na pariće u odnosu na početak sezone?
- Mislim da mogu reći kako smo stvarno dosta napredovali u odnosu na početak sezone i da to počinje sličiti na nešto iako ima još stvari koje bismo trebali ispraviti. Kako smo došli iz rimena, imamo greškica koje smo teže ispravljali, ali možemo reći da je zaveslaj počeo izgledati dobro i vjerujem da sad možemo biti konkurentni u toj disciplini. Velik smo napredak napravili od EP do posljednjeg Svjetskog kupa u Poznanju, gdje plasman nije bio nešto posebno, ali imali smo dobrih utrka i pokazali smo prvi put da se možemo utrkivati. A od Poznanja do sada smo napravili ogroman napredak i mislim da će biti zanimljivo vidjeti koliko daleko smo doista došli. Da mogu reći da smo baš “doma” u dublu, ne mogu, ali opet ne mogu reći ni da smo potpuno novi i da ne znamo što radimo.
Dosta sreće sa zdravljem
Može li problem biti mali broj utrka koje ste imali u ovoj disciplini? Ipak ste imali samo 10 ozbiljnih utrka kad računamo sve koje ste veslali na dva Svjetska kupa i na EP ove godine.
- Imali smo tri više, jer su nama puno značile i dvije utrke na Croatia Openu i posljednja koja je bila za potvrdu kvote protiv izazivača na Jarunu. Mogli smo imati i više utrka da smo išli na Svjetski kup u Luzernu, ali vidjeli smo s trenerom da to ne bi donijelo benefite i da je pametnije ostati kod kuće, smiriti se i malo resetirati u dublu i to se pokazalo kao dobra odluka. Osim toga, mi svaki dan spariramo s braćom Sinković, a na Perući smo uz njih imali i češki laki dubl, češki ženski dubl, Damira Martina i Mađara Petervari Molnara, tako da nije da se nismo utrkivali. Mi se zbilja volimo utrkivati i draže nam je odraditi neke utrke nego neke treninge, ali mislim da je ovo dovoljno utrka. Vjerujem da ćemo se dizati i kroz utrke koje imamo u Parizu i da bi to trebalo biti dobro.
Sa zdravljem nisu imali problema, a to je nužan preduvjet da se možeš spremiti najbolje to možeš.
- Stvarno smo imali i dosta sreće što se tiče zdravlja i nadam se da će to izdržati još ovih nekoliko dana, a kad prođu Igre onda nas može boljeti što god hoće.
Igre su poseban doživljaj za svakog sportaša, a pogotovo kad su prve kao što su Lončarićima...
- Siguran da ćemo uživati u svemu, mora biti posebno kad si okružen sa svim tim sportašima iz različitih sportova. Naravno da ćemo biti koncentrirani na natjecanje, ali nastojat ćemo iskoristiti svaki trenutak koji imamo i uživati u cijelim Igrama.