Šta je to bilo!? Nevjerojatno. Mondo Duplantis je glavna list svih svjetskih medija od ponedjeljka navečer. Na Stade de Franceu je Šveđanin deveti put je na otovorenom srušio svjetski rekord u skoku s motkom. Svjetski rekord u finalu Olimpijskih igara.
Potpuno ludo.
Kada je preskočio 5,90 metara, Grk Karaulis je bio lud od sreće, potrgao s od skakanja pred publikom. Iza njega Amerikanc Sam Kandricks otišao je preko 5,95 metara i trčao počasni krug, dok je Mondo Duplantis mirno sjedio na klupi uz zaletište i sve to promatrao. Čisto iz pristojnosti ušao je na 5,70 i na 5,85, kada je Kendricks proslavio, rekao je: “Dobro, idem sad ja, vrijeme je”. Kakva sigurnost, kakvo samopouzdanje, bez konkurencije se upuštati u takve stvari, to stvarno nikad nije viđeno u atletici.
I onda Duplantis 5,95, 6,00 i 6,10 preskoči iz prve pa kaže: “sad može na 6,25”, što je visina novog svjetskog rekorda. Dvaput sruši, misliš gotovo je, ali zaleti se treći puta i preleti. To je sigurno rezultat koji će u povijesti olimpizma ostati kao jedan od najsjajnijih svih vremena.
Ovo su njegove druge OI, drugo zlato. U Tokiju prije tri godine odnio ga je sa 6,02, skakao je za tadašnji svjetski rekord 6,19, ali ga nije uspio srušiti. Sada jest. Što je to, kakav je to trening, kakav je to talent, nemoguće je objasniti, ali brojka kaže da je u godinu dana tri puta rušio svjetski rekord, što je senzacionalno.
I nema tu previše filozofije.
- Znam da kad god stanem na zaletište trebao bih biti najbolji, jer takav sam skakač i to je upravo vrsta povjerenja koju imam u svoje skakačke sposobnosti. Ne mislim da je trebalo biti drugačije kada je u pitanju Pariz, mislim da sam ja tip koji najviše skače i to je to. Znao sam da to danas mogu učiniti.
Razlika Tokija i Pariza?
- Ovdje je bilo publike, ovdje sam imao jači motiv.
Prilagodba za posljednji skok
Je li teško biti tako dobar?
- To težak sport za vaše tijelo. Motke koje koristim, što se tiče njihove duljine i krutosti, stvaraju popriličan udar pri polijetanju. Mama je jednom zapisala da treba nešto učiniti 10 puta, mogao sam učiniti osam, ja sam učinio 12.
Takva nadmoć...
- Čini mi se kao san, čini mi se da nije stvarnost. Čini mi se kao da sam vizualizirao ovaj trenutak otkad sam imao tri godine i skakao po vrtu. Pokušao sam si reći da je to samo skok s motkom. Pokušao sam uzeti energiju publike i svega. Iskoristio sam to u svoju korist. Jučer je bilo malo drugačije. Ništa što sam prije doživio. Energija je bila “bolesna”. Osjećao sam se kao da sam na utakmici američkog nogometa. Nikad na ovako velikom stadionu nisam bio u centru pažnje.
Duplantis je napravio prilagodbu prije svog posljednjeg skoka, promijenio je dubinu stalka.
- Pretpostavljam da je to bio pravi potez. Zapravo smo se dogovorili za 62 i ja sam u posljednji trenutak prešao na 60. Ne znam zašto, možda bih to popravio na 62. Ali boljelo bi mog tatu da je 62 bio pravi izbor i da sam ga ja promijenio. Osjećao bih se glupo da nisam uspio. Treći pokušaj? Nisam imao što izgubiti. Pobijedio sam, srušio olimpijski i svjetski rekord.
Gdje su vaši limiti, razmišljate li ponekad o tome?
- Želim učiniti sve što možete u ovom sportu. Želim osvojiti sve što se može osvojiti i to više puta, nego što je itko drugi to uspio. Ako ne poznajete povijest skoka s motkom, to je stvarno veliki zalogaj, kada znate da su tu bili Renaud Lavillenie i Sergej Bubka. Ne znam koja mi je granica. Ako budem osjećao da stagniram, probat ću nešto novo. Uvijek ću pokušati doći do nove razine. Ima još toga u spremniku i uskoro mogu dosegnuti nekoliko novih visina.
Pitali su njegovog oca, bivšeg američkog skakača s motkom, Grega Duplantisa što on misli.
- Što da mislim, zlato i svjetski rekord, što tu imaš više misliti. To je bio njegov prvi san kada je bio klinac.
Mama Helena rođena Hedlund, bivša višebojka i odbojkašica, pak kaže:
- Znala sam da on to može napraviti. Nikad nisam nervozna kad on skače. On je stvarno perfekcionist, nevjerojatno tvrdoglav i voli se natjecati. On ne misli da je sport zabavan ako se ne natječe. Imao je samo jedan trenutak u karijeri koji je bio upitan, to je kada su njegovi prijatelji otišli na baseball, pa je krenuo i on s njima, ali se vratio. Zašto ga ljudi vole? Zato što je skroman, ljubazan i samouvjeren.
Dok je on skakao svjetski rekord klupa s ostalim motkašima mu je skandirala, onda je otrčao do djevojke Desire, pa uzeo švedsku zastavu i uz taktove ABBA, odnosno njihove Dancing Quenn otrčao počasni krug. Švedski kralj Karlo XVI. Gustav i kraljica Silvija prvo su nakon skoka 6,25 jednom drugom poletjeli u zagrljaj, onda su se spustili čestitati velikom junaku. Legendarna Kajsa Berqvist je napisala: “To je nešto veličanstveno”.
Promukao nakon slavlja
Njegova sestra Johhana otkrila je jednu Mondovu strast...
- Voli smišljati svoje pjesme i sluša mnogo različite glazbe, od Franka Sinatre do rapa. Što bi mogao biti u budućnosti? Mislim sjajan sportski komentator, on obožava biti među ljudima. Valjda bi bio prodavač u dućanu da nije što je danas.
Slavlje je bilo žestoko u pariškom klubu Puma.
- Da, čak možda i malo prežestoko, bilo je svega - govorio je promuklim glasom koji je objasnio karaokama, dok su ga švedski novinari našli u KFC-u s kojim se je počastio jutro nakon.
- Došli su ovdje moji najbolji prijatelji iz Uppsale. Neki koji me nisu vidjeli kako skačem otkako sam bio u srednjoj školi. Proteklih sam mjesec dana bio zatvoren, na dosadnoj dijeti i nisam radio ništa zabavno. Vrijedilo je svake sekunde.
S jedne je pozornice prskao šampanjac uz melodiju Levels DK Aviciija, izvana je brzu hranu dostavljala kurirska služba na mopedima. Švedski, reklo bi se...