ARMAND DUPLANTIS (atletika)
To je stvarno nevjerojatno, takvu nadmoć nismo vidjeli nikad i nigdje, a bilo je velikih pobjednika koji dugo nisu gubili. Armand ili kratko rečeno Mondo Duplantis ostvario je po nama najveći doseg ovih Igara. Čovjek je pod olimpijskim krugovima srušio svjetski rekord, to je valjda najteže i samo govori o kakvom se sportašu radi.
Ta njegova dominacija u skoku s motkom je nevjerojatna. Dakle, čovjek - ako ga tako možemo nazvati - ne ustaje s klupe, dok drugi kada preskoče 5,90 već slave olimpijsku medalju. Proslavili su je tako Amerikanac Kendricks s 5,95 i Grk Karalis koji je odletio preko 5,90. Onda je ustao s klupe Mondo, navukao gaće visoko u svom stilu, pogledio motku i rekao vrijeme je... Preletio je iz prve Kendricksa, pa još pet centimetara više, onda je rekao može na 6,10, pa je i to preletio iz prve. I šta onda nego staviti letvicu na visinu novog svjetskog rekorda, to je bilo 6,25. I dvaput nije uspio, rekao je da mu pomaknu stalak, sam je sebi nešto objašnjavao, onda se treći put zaletio i odletio u povijest. Fenomenalno. To se stvarno rijetko viđa, možda i nikad više.
LEON MARCHAND (plivanje)
Sa četiri zlata i broncom ovaj Francuz je najuspješniji sudionik OI u Parizu. Sve može taj Francuz otplivati na 200 metara, i prsno i leptir i mješovito, mješovito i na 400 metara. Jednostavno fenomenalno. Dečko od 22 godine pred kojim je velika budućnost, oduševio je sve. Olimpijski rekord na 400 mješovito, olimpijski rekord na 200 mješovito, olimpijski rekord na 200 leptir ispred sjajnog Mađara Milaka, olimpijski rekord na 200 prsno.
Američki Austin je njegova baza. Njegov trener Bob Bowman bio je trener Michaela Phelpsa. Čovjek je lani osvojio tri svjetska zlata, srušio prvi put jedan svjetski rekord na 400 mješovito, posljednji koji je držao njegov idol, a kada mu je Michel Phelps dao medalju tada, rekao je “e to je ono što sam sanjao cijeli život’. Pariz je samo bio nastavak sna.
STEPHEN CURRY (košarka)
Najteže je kad svi znaju, pa svi očekuju da to i pokažeš. Steph Curry je globalna sportska zvijezda i bio je lider SAD na putu do košarkaškog zlata. Zabio je nakon -10 na početku posljednje četvrtine Srbiji 16 poena do kraja, nije promašio, onda je u finalu s Francuskom kada se domaćinu činilo da može, opalio četiri trice u nizu i ušutkao prepuni Bercy. To mogu samo istinski majstori, što Curry jest. Kada treba bio je najbolji, 36 poena Srbiji u polufinalu, 24 poena Francuskoj u finalu. To su bile dvije utakmice u kojima je trebalo dati nešto ekstra, jer kako god ta nadmoć Amerikanaca nije ni izbliza one nadmoći kakvu je svojevremeno imao Dream Team. Tu se prepoznaju face, tamo su onda svi bili face. Ovdje nisu svi, makar je NBA uvijek pojam više.
A nije Curryju sezona sa Warriorsima bila briljantna, izletjeli su od Sacramenta u doigravanju, praktično ga nisu ni počeli. No, majstor je ostao majstor.
NOVAK ĐOKOVIĆ (tenis)
Kakav sportaš. Ozlijeđen, 37 godina, mijenja trenera, izgubi finale u Wimbledonu od mladog poletnog Alcaraza i onda dođe u Pariz da bi pobijedio sve. Velika svjetska sporta zvijezda. To je silna upornost, silna volja, silna želja koju je pokušavao ostvariti još od Pekinga 2008. Tada je bio brončani i pokušavao se popeti na tron koji jedini nije još bio dosegnuo. U Londonu ga je spriječio Juan Martin del Potro, u Riju opet Argentinac i to odmah na startu, u Tokiju Pablo Carreno Busta. Mnogi bi odustali, ali Novak Đoković nikad ne odustaje. Baš je odlučio, to moram imati. I evo - ima!
Sve je rušio s po 2-0, u drugom kolu u velikom obračunu Rafu Nadala na njemu dragoj zemlji 6:1, 6:4. U četvrtfinalu Tsitsipasa 6:3, 7:6 (3). I onda u finalu nakon epske borbe dvaput po 7:6 protiv Carlosa Alcaraza. To je nakon svega što je prošao u posljednje vrijeme bio pothvat.
BRAĆA SINKOVIĆ (veslanje)
To što su pokazala naša braća je srž onog pravog olimpizma, olimpijskog duha, sporta najviše razine. Taj njihov finiš u dvojcu “bez” je nešto najluđe što je viđeno na ovim Olimpijskim Igrama. Nešto što će se prepričavati desetljećima. Kasnili su dosta, morali su posljednjih 100 metara napraviti čudo, a to se u veslanju jako teško i rijetko događa. Da bi oni pojurili i u najluđoj utrci veslačkog programa na OI pobijedili Britance Olivera Wynna Griffiitha i Toma Georgea, Švicarce Romana Röslija i Andrina Gulicha, te opasne mlade Rumunje Florina Artenija i Sorina Lehacija. Sve je u tom čudesnom finišu izašlo iz njih i samo u tih 100 metara leđi tajna svih njihovih velikih dosega.
Vladari dvojaca na OI, treće olimpijsko zlato u nizu, u veslanju je to je vrh vrhova. Naš priključak s najvećima, besmrtnima.
FEMKE BOL I LIEKE KLAVER (atletika)
Ima puno ludih atletskih dosega, ali onaj Femke Bol u nizozemskoj mješovitoj štafeti 4x400 je nešto najluđe viđeno u atletskom programu OI, naravno uz svjetske rekorde. Nizozemska je osvojila zlato i to na nevjerojatan finiš sjajne Bol nakon što je četvrta ušla u posljednju izmjenu iza Belgije, SAD i Velike Britanije. I onda je u finišu projurila kraj svih, posljednje kraj Amerikanke Kaylyn Brown koja je ostala u nevjerici. Ona i Lieke Klaver bile su briljantne i donijele Nizozemskoj olimpijsko zlato, u disciplini koja se drugi puta pojavljuje u olimpijskom programu. Prvi puta je to bilo u Tokiju kada su slavili Poljaci. Zanimljivo, Bol nije uspjela na 400 metara s preponama u svojoj disciplini u kojoj je osvojila tek broncu u ludoj utrci Amerikanke Sydney McLaughin za svjetski rekord. Bol i Klaver su uzela i srebro na 4x400 s Nizozemkama.
MIJAIN LOPEZ (hrvanje)
Kubanac Mijajin Lopez osvojio je svoju petu uzastopnu olimpijsku medalju u hrvanju u kategoriji preko 130 kg. Čudo od sportaša, dok ima 41 godinu i već je veteran. Dakle niz je London - Peking - Rio - Tokio - Pariz. Zasjenio je s njim legendarnog Rusa Aleksandra Kareljina koji ima tri zlata i srebro. Japanka Kaori Icho ima četiri zlata u nizu, dok je majstor Mijajin sve potukao u Parizu. Korejca 7:0, Iranca Mirzazadeha za kojeg su rekli da je favorit 3:1, Azerbajdžanca Šaratija 4:1 i na kraju Čileanca Acostu u finalu 6:0. Kakva dominacija.
Vojnik revolucije, zaštitni znak kubanskog režima ili sporta, ako hoćete, čovjek koji je na svojim šestim Igrama ovdje i nije rekao da neće u u Los Angeles za četiri godine. Lopez usprkos svim svojim zlatima živi skromno u Pinar del Riju. I ne očekuje više za sebe i svoju obitelj zbog ovoga, jer to njegova dužnost prema revoluciji. Kubanski predsjednik Miguel Diaz Canel nakon novog Mijajinovog zlata je poručio: “Ne pretjerujem kad kažem da je Mijajin jednako Kuba”.
JULIEN ALFRED (atletika)
Žena koja oduzima snove zove se Julien Alfred i dolazi sa Santa Lucije. Ona je najbolja svjetska sprinterica danas, zlatna sa 100 i srebrna s 200 metara. Pobijediti Amerikance u sprintu uvijek je poseban doseg, jer oni to smatraju čašću. A Julien Alfred je na 100 metara otrčala u povijest ispred glavne američke atrakcije Sha’Carri Richardson i njene kolegice iz tima Melisse Jefferson.
Santa Lucija ima 180.000 tisuća stanovnika. Santa Lucija je između Martiniquea i Barbadosa na Karibima. I Julien Alfred koja je s 23 godine buduća velika zvijezda svjetskog sprinta također je sreću tražila u SAD (Texas), prije toga u srednju školu je išla na Jamajki.
Kaže: “Dan prije finala bila sam u taksiju, pitao me taksist odakle sam i kada sam mu rekla Santa Lucia, samo me čudno gledao. A ja sam za tu Santa Luciu osvojila zlato. I jako sam ponosna na sebe”.
I nakon ove priče nemojmo pričati da smo mali, jer znate onu “Oni su mali, ali su veliki. Odnosno hoću reći, oni nisu tako mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali”.
SUMMER McINTOSH (plivanje)
Katie Ledecky dva zlata, srebro i bronca, Australka Kaylee McKeon dva zlata i dvije bronce, Summer McIntosh, kanadsko čudo od djeteta tri zlata i jedno srebro u plivanju. Toj maloj Kanađanki ovo su druge Igre, samo 14 godina je imala kada je prošli puta nastupala u Tokiju. A sa 17 godina i tri zlata prvi je kanadski sportaš ili sportašica kojoj je takav pothvat pošao za rukom. Uzor, naravno, Michael Phelps, kaže Summer da ima mačka kojeg zove Mikey baš po njemu. Velika, a još uvijek dijete. Koje će tek ispisati povijest. U Parizu je tek počela.
KATRINE LUNDE (rukomet)
I kakav bih bio rukometaš da jedan rukometni lik nisam ostavio za kraj. Katrine Lunde, norveška vratarka je apsolutno priča broj 1 ovog olimpijskog turnira. Dakle, ni odlazak Nikole Karabatića, ni odlazak Mikkela Hansena sa zlatom, ni odlazak Stine Oftedal sa zlatom, nego zlatna Katrine Lunde. Žena ima 44 godine, najbolja je igračica olimpijskog turnira. Bila je to i 2008. u Pekingu kada je Norevška osvojila prvo rukometno zlato. Čudesna je činjenica da žena sa 44 godine brani na takvoj razini, još čudesnija da je postotak njenih obrana preko 40 i to je gotovo nevjerojatno. Sjajna, briljantna sportašica koja je spojila mnoge velike generacije norveškog rukometa. I, zamislite, nije rekla da neće više, nije otklonila takvu mogućnost, bila bi doista senzacija da se pojavi u Los Angelesu sa 48 godina na golu najbolje svjetske reprezentacije. To su te norveške glave koje savršeno objašnjavaju zašto je netko uspješan.
