Tužnih su lica hrvatski vaterpolisti dolazili pred mikrofone. Ni kapetan Marko Bijač nije uspio pomoći Hrvatskoj u finalu...
- Razočarani smo u ovom trenutku. Nismo ušli u utakmicu onako kao što smo ulazili protiv Španjolske i protiv Mađarske. Prelagane golove smo primali na početku. Pokušavali smo se vratiti na sve načine, mijenjali smo obranu i još neke stvari. Bili smo u jednom trenutku i blizu povratka, ali nismo iskoristili naše šanse.
Ni obrana, ni vratari u finalu nisu bili na razini na kojoj smo ih naviknuli gledati.
- Tako se utakmica otvorila. To su centimetri. Kasnili smo pola sekunde, sekundu što se nije događalo prije. Koji je razlog za to, teško mi je sada suditi. Kad smo mi dobri, onda nam i oni puno olakšavaju. Danas, nažalost, i meni i Toniju je bilo puno teže. I mi smo mogli bolje, ostaje žal. Srbija je bila bolja - zaključio je Bijač.
Njega je na vratima zamijenio Toni Popadić koji je u početku skinuo nekoliko lopti, ali ni to nije bilo to.
- Ovo mi je sigurno bio najteži poraz u životu. Bili smo odlični u posljednje dvije utakmice, pokazali nevjerojatan karakter. Sad na početku nismo bili pravi, pustili smo im lake golove, pa nam se probudila nervoza u napadu. Sve čestitke Srbima, zasluženo su pobijedili. Trenutno boli, ali proći će - optimističan je Popadić.
Ništa bolje raspoložen nije bio ni Rino Burić.
- Srbija je bila uvjerljivo bolja ekipa. Naš ulazak je bio katastrofalan. Primili smo pet golova u prvoj četvrtini. Poslije smo se vadili, ali nikako nismo mogli uhvatiti priključak. Obrana je štekala, nije to bila ona agresivna i luda obrana iz četvrtfinala i polufinala. Zakazali smo u najbitnijoj utakmici u našim životima. Očito je psihologija odigrala svoje. Puno bolje su ušli u utakmicu. Nisam bio pod dojmom olimpijskog finala. Za mene je to bilo samo finale, to što su na zidu neki krugovi ništa ne mijenja.
Maro Joković je više pričao o napadu, nego o obrani, osjećaj je bio jednak kao i kod suigrača.
- Nismo imali niti kapi onoga što nas je krasilo u posljednje dvije utakmice, obranu i agresivnost. Toliko blokova, nesuvislih šutova, razbranili smo im golmana. Nemam suvislo objašnjenje. Imali smo priliku života i sve smo napravili da bude kako treba, ali nedostajala je egzekucija, pribranost. Olako smo primali golove, igrač manje je bio loš. Nili smo bez energije i komunikacije i to nas je koštalo zlata. Psihološka priprema je bila na visini. Od zadnjeg zvižduka protiv Mađara smirili smo strasti, Nije bilo pogrešaka u pripremi. Egzekucija nije bila kakva treba biti za pobjedu na ovoj utakmici. Dugo vremena će trebati da postanemo zadovoljni srebrom, sad postoji samo jedna velika praznina. Povukli smo kočnicu umjesto da ubacimo u višu brzinu. Ova ekipa zna igrati finala, nije sporno. U finalu OI treba se poginuti, mi to ovaj put nismo napravili. Želja je bila neupitna, o ovome se sanja cijeli život. Sami od sebe smo očekivali više. Ni trenutka mi nije žao što sam se vratio u reprezentaciju, ali mi je žao rezultata. Svi smo ovdje došli zbog jedne stvari, zbog zlata - rekao je Joković.
Dok je s razglasa je odjekivao Indirin hit “Svijet voli pobjednike”, ali ne za hrvatske vaterpoliste, zaustavili smo i Lorena Fatovića...
- Nema prevelike filozofije. Katastrofalna obrana s igračem manje. Mislim da su imali 7/7 realizaciju igrača više. Golovi s dva tri metra, sa stative, mi bez bloka bez agresivnosti. Da smo igrali ovakvu obranu ranije, ne bismo došli do finala. Oni su se skupili u blokovima, razbranili smo golmana, zasluženo su pobijedili. Nemam objašnjenja zašto smo tako krenuli, u suprotnom bismo taj problem riješili.
Kakva je bila mentalna priprema?
- Ista kao protiv Mađara i Španjolaca, dakle dobra. U ovim sedam mjeseci odigrali smo toliko bitnih utakmica, na visokoj razini. Ovo nije bio naš dan u obrani, dok obrana donosi trofeje.
Specifičnost ovog finala i ovog poraza je da su Olimpijske igre svake četiri godine. Zbog toga je i tuga bila veća nego nakon izgubljenog finala Europskog prvenstva koje se igralo u Hrvatskoj.
- Svaki poraz je težak, ovaj pogotovo. Htjeli smo više nego itko drugi postati olimpijski prvaci. Srebro je velik rezultat, ali ne za nas. Velik je za sport, velik i za našu malu državu, pogotovo jer u ekipnim sportovima kaskamo. Vidimo koliko je teško plasirati se na OI, kamoli uzeti medalju. Nećemo slaviti srebro, utučeni smo - zaključio je Fatović.