Nogometne rane iz Beča još su bile svježe, svijet je drastično klizio prema financijskoj krizi, a Barack Obama zidao je temelje za ulazak u Bijelu kuću. Vremenski stroj vraća nas u 2008. godinu, nepuna dva mjeseca od šokantnog poraza "vatrenih" protiv Turske u četvrtfinalu Europskog prvenstva. Upravo tih dana, kao 20-godišnji "dječak", Maro Joković nestrpljivo je iščekivao polijetanje prema Pekingu, prema njegovim prvim Olimpijskim igrama u karijeri. Naglim skokom u sadašnjost, istog smo čovjeka pronašli s 36 godina na leđima, okićenog epitetom najtrofejnijeg hrvatskog vaterpolista u povijesti i neupitne legende "barakuda", koji s jednakim uzbuđenjem iščekuje odlazak na pete Igre u veličanstvenoj karijeri.
Večer prije ukrcaja na zrakoplov za francusku prijestolnicu, Joković se, s ostatkom svoje "vodene" družine, toplo pozdravio s hrvatskim rukometašima, njihovim starim znancima s olimpijskih smotri, a posebno srdačan bio je njegov zagrljaj s Domagojem Duvnjakom, još jednim "veteranom", koji je također bio u Pekingu prije 16 godina.
- Obojica smo bili klinci, to je bio prvi susret s nečim tako velikim. Sjećam se svog uzbuđenja, samo zbog činjenice da sam dio te olimpijske obitelji, dio tih renomiranih imena koja sam gledao na televiziji. Uvijek mi je drago vidjeti naše sportaše i nadam se da ćemo se pratiti na natjecanju. Nažalost, rukometaši nisu bili u Tokiju, ali sjećam se u Londonu kada samo igrali finale da su rukometaši taman osvojili broncu i došli su nas bodriti - priča nam Joković, kojemu će ovo biti povratnički nastupi za reprezentaciju.
"Bez Mare nismo ista momčad", rečenica je koja se proteklih mjesec dana provlačila među njegovim kolegama iz nacionalne vrste, na što se on samo dječački nasmijao, izražavajući zahvalnost što je ponovno - tu.
Cilj je četvrtfinale
- Ha, ha… Zapravo, meni je drago što sam ovdje, što sam u momčadi svjetskih prvaka. Izbornik je procijenio da bi moje iskustvo i znanje mogli pomoći, stavio sam se na raspolaganje i brzo smo našli zajednički jezik. Nadam se da će moja izvedba doprinijeti ovoj reprezentaciji, koja je ionako u samom vrhu, da ona bude još bolja.
Nakon europskog srebra iz siječnja u dramatičnoj zagrebačkoj završnici protiv Španjolske, a zatim i svjetskog zlata iz Dohe u veljači, dodatan začin na filmsku priču hrvatskih vaterpolista bila bi i pariška medalja, potencijalno treća u ovoj kalendarskoj godini.
- Uvijek se naglašava broj natjecanja u vodenim sportovima, sve više se potencira i taj raspored, to troši tijelo i energiju, ali najveći uspjeh od toga svega jest to što nitko nije otpao radi ozljede, što je bila realna mogućnost. Prvi cilj je uvijek plasman u četvrtfinale. Nama je fokus na toj utakmici, ona odlučuje o svemu. Prošli put smo tu napravili kiks i osjećamo dužnost sami prema sebi da uđemo u borbu za medalju, a gledajući rezultate zadnjih godina, imamo razloga vjerovati da se to može ostvariti - kaže Joković, koji je podvukao poraz u Tokiju prije tri godine, kada je Hrvatska ispraćena s Olimpijskih igara porazom od Mađara u četvrtfinalu.
"Nema zlih jezika"
Uz 66 medalja u karijeri, od kojih je čak 20 skupio s kockastom kapicom, Maru smo malo i zatekli s pitanjem o osobnoj trofejnoj riznici…
- Gdje to sve čuvam? Sramota me reći ha, ha, ha. Radije bih preskočio to pitanje, nije na reprezentativnom mjestu, ali jednog dana ću sigurno to sve skupiti i staviti na posebno mjesto, uokviriti i istaknuti one najveće medalje. Ima li mjesta za još jednu? Ugurat ću ju negdje svakako ha, ha.
Iako nemaju puno prostora za "luftanje", vaterpolisti u slobodno vrijeme bildaju "kemiju", koja je, zapravo, njihov prepoznatljiv adut na natjecanjima.
- Zajedništvo se uvijek spominje i provlači, ali to stvarno jest tako. Nema zlih jezika među nama, nema krivih pogleda. Dišemo kao jedan i uvijek smo tu jedan za drugoga da ispravimo nečiju grešku, to je najljepši dio reprezentacije. Što se tiče slobodnog vremena, imamo PlayStation, čitaju se knjige… Ali nema tu puno odmora, samo se čeka novi trening - podvukao je Maro Joković, koji će se peti put smjestiti u sobu u olimpijskom selu, a nakon zlata iz Londona i srebra iz Rija, u već bogatu kolekciju želi dodati i medalju s ugraviranim natpisom "Paris, 2024".