Nakon tri slobodna dana muška rukometna reprezentacija nastavila je pripreme za OI u Parizu. Izbornik Dagur Sigurðsson okupio je u Opatiji 18 rukometaša. U francusku metropolu ide ih 17, a Ivano Pavlović je kao 18. pozvan kao pomoć i za slučaj ozljede nekog od vanjskih igrača. Ubrzanje igre, obrambene postavke i analiza protivnika glavne su zadaće u Opatiji. Prije olimpijskog turnira naši će rukometaši u Chartresu 17. srpnja odigrati pripremnu utakmicu s Francuzima, braniteljima naslova iz Tokija.
Dva zlata i bronca
Što je u stanju napraviti pomlađena reprezentacija u Parizu? Teško je nagađati, posebno u svjetlu činjenice da su u istoj ili sličnoj postavi savršeno odigrali kvalifikacije za OI u Hannoveru kad su se poigrali s Nijemcima, Austrijancima i Alžircima, a zatim su u Oslu na pripremnom turniru protiv Danske, Norveške i Argentine prošli jako loše. Istina, nakon toga su u prijateljskoj utakmici uvjerljivo nadvisili Egipat. Upitnika je jako puno, Sigurðsson je imao dosta muka u sastavljanju momčadi koja na olimpijskom turniru broji samo 14 igrača. No, u istoj su situaciji bili i svi njegovi oponenti.
Ako je pak suditi i nagađati na osnovi onog što se na olimpijskim turnirima događalo ranije, hrvatski će rukometaši u Parizu igrati ozbiljnu ulogu. Dosad su od osamostaljenja osvojili dva zlata, ona 1996. u Atlanti i Ateni 2004., u Londonu su 2012. bili brončani. Na Igrama u Pekingu 2008. zauzeli su četvrto, a u Rio de Janeiru peto mjesto. Ako se plasiraju na OI, na njima su naši rukometaši izrazito uspješni te se vrijedi nadati istom u Parizu. Mali podsjetnik na prošlost ne može odmoći.
Za prve igre u Atlanti 1996. tadašnji izbornik Velimir Kljaić imao je moćnu momčad sa Smajlagićem, Ćavarom, Saračevićem, Pucom, Matoševićem, kasnijim izbornicima Golužom i Perkovcem... "Plivat ćemo natrag iz Amerike ne osvojimo li odličje", rekao je tada pokojni "Kljun" i dečki nisu plivali, vratili su se s medaljom, i to zlatnom. Nakon što je zbog kiksa na Euru 2000. propušten olimpijski turnir u Sydneyju, sljedeći dolazak na Igre opet je donio zlato. Uzeli su ga u Ateni Balić, Metličić, Džomba, ponovno Matošević i ostali predvođeni izbornikom Linom Červarom. Pregazili su sve redom, pobijedili u svih osam utakmica za drugo hrvatsko zlato.
Bronca pa novi pad
Na sljedećim Igrama u Pekingu 2008. tek su se u polufinalu našima ispriječili Francuzi, a u utakmici za broncu Španjolci. Bila je to također moćna momčad koja je pomalo nesretno ostala bez novog odličja iako su ga svi već vidjeli u trofejnim vitrinama HRS-a. Pod ravnanjem Slavka Goluže u Londonu je 2012. osvojena bronca, zadnje hrvatsko odličje. Bio je to zapravo labuđi pjev druge zlatne generacije hrvatskog rukometa poslije čega je sa scene sišao Ivano Balić. U Riju 2016. kobni su na putu do odličja bili Poljaci u četvrtfinalu. I tada je tadašnji izbornik Željko Babić imao priliku donijeti u Hrvatsku odličje, ali je ono izostalo kad su već svi u njega bili sigurni. Hrvoje Horvat i njegova momčad nisu izborili Tokio 2020., kiksali su na kvalifikacijama u Francuskoj, te bi Pariz trebao donijeti povratak na stare staze slave. Dagur Sigurðsson kao prvi hrvatski izbornik stranac na klupi reprezentacije zasigurno je netko koga možemo nazvati pravim čovjekom na pravom mjestu, no samo ta činjenica nije nikakva garancija.
Punih se 12 godina čeka olimpijsko odličje, a malo ih je u tom periodu bilo i na ostalim velikim natjecanjima. Tek bronca na SP-u u Španjolskoj 2013., bronca na EP-u u Poljskoj 2016. i srebro na EP-u 2020. u Švedskoj. Uoči novog domaćeg SP-a u Hrvatskoj sljedeće godine, hrvatskom rukometu u Parizu treba dobar rezultat za novi uzlet...