Na velikom satu koji je ljetos postavljen na obali rijeke Seine, s upečatljivom pozadinom u kojoj “strši” Eiffelov toranj, danas je zablistala okrugla brojka 200. Toliko je dana ostalo do svečanog otvaranja najvećeg sportskog događaja u 2024. godini, Igara 33. Olimpijade kojima će Pariz biti domaćin od 26. srpnja do 11. kolovoza. Kroz Grad svjetlosti tih će dana prodefilirati 20.000 akreditiranih novinara, 31.500 volontera, milijuni gledatelja i, naravno, oni najvažniji - 10.500 sportaša. Za većinu njih će to biti vrhunac ili jedan od vrhunaca karijere, ono za što su radili i čemu su se nadali od prvog dana kada su zakoračili u dvoranu, stadion, bazen, na stazu... A samo one najbolje od najboljih čeka olimpijsko postolje, u većini sportova najviša točka koju je moguće dotaknuti.
Kako u toj priči stoji Hrvatska, tko bi se od naših sportskih junaka predstojeće ljeto iz Pariza mogao vratiti s najvrednijim teretom u prtljazi? Nemamo, naravno, kristalnu kuglu, niti imamo namjeru pogađati tko će osvojiti medalju, ali 200 dana do početka Olimpijskih igara zgodna je prilika da pogledamo kako stoje hrvatski sportaši u svjetskoj konkurenciji i tko bi mogli biti kandidati za najveća ostvarenja u francuskoj prijestolnici.
Rekordne igre 2016. godine
Među domaćim ljubiteljima sporta često se čuje pitanje je li moguće nadmašiti učinak iz Rio de Janeira 2016. kada je Hrvatska osvojila čak deset odličja, od čega pet zlatnih, te na ljestvici medalja završila na nestvarno visokom 17. mjestu. Bila je to možda i malo nerealna brojka, posebno kad se uzme u obzir koliko ulažemo u sport, kakvu bazu imamo, kakva nam je sportska infrastruktura... Ali mnoge su se stvari tih dana u Brazilu savršeno poklopile, a nije puno lošije bilo ni pet godina kasnije na “korona Igrama” u Tokiju, gdje su se hrvatski sportaši okitili s osam medalja, uključujući tri zlatne.
Bilo bi jako hrabro najaviti da će u Parizu pasti rekord iz Rio de Janeira, pa čak i da će biti nadmašena tokijska brojka, ali nije takav scenarij ni potpuno nemoguć. Aduta za visoke plasmane doista imamo puno, mnoštvo je naših sportaša posljednjih nekoliko godina osvajalo medalje na svjetskim prvenstvima i svi su oni u užem ili širem krugu kandidata i za olimpijske medalje. Naravno, nerealno je očekivati da će baš svi uspjeti doći do postolja, ali isto tako, uvijek nas netko može i iznenaditi. Sjetimo se samo kopljašice Sare Kolak koju je malo tko svrstavao među favorite za medalju u Riju, čak ni nakon osvojene bronce na Europskom prvenstvu nekoliko tjedana ranije. A Ludbrežanka se kući vratila sa zlatom...
Veslači kao hrvatske olimpijske lučonoše
U potrazi za kandidatima koji će Hrvatsku smjestiti na ljestvicu medalja u Parizu najlogičnije je krenuti sa serijskim skupljačima odličja, jednim od najvećih dominatora u povijesti našeg sporta. Riječ je, dakako, o braći Martinu i Valentu Sinkoviću, onima koji nijedan dosadašnji olimpijski nastup nisu završili bez medalje, dok su na svjetskim prvenstvima devet puta bili na postolju. U Londonu 2012. su bili srebrni kao dio četverca na pariće, u Riju su četiri godine kasnije osvojili zlato u dvojcu na pariće, a u Tokiju su bili najbolji i u dvojcu bez kormilara. Vratili su se nakon posljednjih Igara u dvojac na pariće, ali nakon što su na lanjskom SP-u osvojili “samo” srebro, zaključili su da su im veći izgledi ipak u dvojcu “bez”. Rano je zasad za procjene kako će se snaći u novom pokušaju u ovoj disciplini i u kakvom će stanju biti konkurencija, ali svi dobro znamo tko su Sinkovići. Kad si oni nešto zacrtaju, nije im dobro biti na putu.
Zadržimo se još malo u veslanju jer imamo još jednog čovjeka koji je osvajao medalje i u Londonu, i u Riju, i u Tokiju. Radi se, naravno, o Damiru Martinu koji je 2012. bio dio srebrnog četverca, pa nakon toga dodao srebro i broncu u samcu. Puno je problema imao Vukovarac s ozljedama posljednjih godina, prije Tokija je završio i na operaciji kuka, ali to je čovjek koji jednostavno zna kako izvući sve iz sebe kad je najvažnije. I kad vam on kaže da će u Parizu biti fizički najspremniji sportaš i da mu je cilj zlato, morate mu vjerovati.
Sandrin pobjednički gen
A kad smo već kod rođenih pobjednika, kod ljudi čiji je životopis nakrcan medaljama, odmah se moramo dotaknuti i jedne od najvećih sportašica u hrvatskoj povijesti Sandre Perković, ili od prije nekoliko dana Elkasević. Dvostruka olimpijska pobjednica, dvostruka svjetska prvakinja, šesterostruka europska prvakinja, najveća bacačica diska svih vremena. Pored svega nabrojanog, tko se usudi isključiti je iz borbe za medalju u Parizu? Možda su je ozljede posljednjih godina mučile više nego prije i malo nagrizle njezinu nedodirljivost na svjetskoj razini, ali takav pobjednički gen kakav ima Sandra doista se rijetko viđa i ne bude li problema sa zdravljem, na Stade de Franceu će sigurno biti među favoritkinjama za postolje. Jer malo tko zna kako se odrađuju velika finala bolje od naše kraljice “kraljice sportova”.
Tin u finalima postaje profesor Srbić
A znamo još nekoga tko velika finala odrađuje profesorski. Tin Srbić je osam puta na velikim natjecanjima došao do finala na preči i osvojio sedam medalja! Posljednje dvije su njegovu kolekciju obogatile prošle godine. Najprije je prvi put postao europski prvak, a onda je na SP-u još pojačao vježbu i završio samo iza najboljeg gimnastičara današnjice Daikija Hashimota. I usput ugrabio ulaznicu za Pariz što je u njegovom sportu brutalno teško. Nakon tokijskog srebra, imat će tako priliku osvojiti drugo olimpijsko odličje u karijeri. U sportu u kojem se svako malo mijenjaju pravila i u kojem dominiraju najveće svjetske sile, dečko iz Dubrave uvijek pronalazi pobjedničku formulu.
Zlatnik iz Londona i dalje u vrhu
Još jedan sportaš koji je obilježio prošlu godinu i na najljepši način najavio Igre u Parizu je Giovanni Cernogoraz. Kao aktualni svjetski i europski prvak u gađanju letećih meta, jasno je da će biti jedan od favorita i za olimpijsku medalju. A kako se osvaja olimpijska medalja, štoviše zlatna, jako dobro zna jer uspjelo mu je to u Londonu. I evo ga, 12 godina kasnije, i dalje u samom svjetskom vrhu. Zasad je jedini naš trapaš s olimpijskom kvotom, ali priključi li mu se još netko, primjerice olimpijski pobjednik iz Rija Josip Glasnović, jasno je da ćemo automatski imati još jednu jaku uzdanicu za postolje.
Punim jedrima do novih medalja
Jake uzdanice su nam posljednjih godina redovito i jedriličari. Tonči Stipanović donio je srebro i iz Rija i iz Tokija u klasi ILCA 7 (bivši Laser), aktualni je europski prvak, a premda Hrvatska ima kvotu i za predstojeće OI, još uvijek nije sigurno tko će je koristiti. Toliko su, naime, dobri naši jedriličari da Tonči najprije mora nadmašiti klupskog kolegu Filipa Jurišića, aktualnog europskog doprvaka i osvajača svjetske bronce 2022. Tko god od njih ode u Pariz, odnosno u Marseille gdje će se održavati jedriličarska natjecanja, nesumnjivo će biti u krugu kandidata za odličje.
I nije tu kraj naših nada kad je u pitanju jedrenje. Braća Šime i Mihovil Fantela 2018. su bili svjetski prvaci u 49eru, a u Tokiju su završili na osmom mjestu. Ove godine sigurno žele više, a Šime već zna i kako je biti olimpijski pobjednik, uspjelo mu je to u Riju s Igorom Marenićem u klasi 470. U kitesurfingu koji će imati premijeru na predstojećim Igrama također ćemo imati predstavnika u Martinu Dolencu koji ne skriva da mu je cilj medalja, a slično razmišlja i Palma Čargo koja će nastupiti u jedrenju na dasci.
Barbara u misiji života
Ne trebamo ni naglašavati da brojne adute imamo i u borilačkim sportovima. Barbara Matić dvostruka je svjetska prvakinja u judu (kategorija do 70 kg), a lani se i sa SP-a i s EP-a vratila s broncom. Kruna karijere bila bi joj olimpijska medalja do koje joj je u Tokiju nedostajalo jako malo, završila je na petom mjestu. No, slično kao što je to slučaj kod Tončija Stipanovića, i Barbara zapravo najprije mora kvotu za OI izboriti u Hrvatskoj jer uz sebe u istoj kategoriji ima sjajnu Laru Cvjetko koju je pobijedila u finalu SP-a 2022.
Taekwondo nikad nije razočarao
Taekwondo se pretvorio u jednu od najvećih hrvatskih tvornica medalja. Na lanjskom SP-u u Bakuu naši su predstavnici čak šest puta bili na postolju, a najviše su blistale zlatne medalje Lene Stojković (do 46 kg) i Marka Golubića (do 74 kg). U taekwondou je na Olimpijskim igrama upola manje kategorija nego na svjetskim prvenstvima, i tek treba vidjeti tko će se i kako snaći u tom spajanju. No, nimalo se ne bojimo jer taekwondoaši nas nikad nisu razočarali, dosad su nam donijeli pet olimpijskih medalja, uključujući zlato Matee Jelić i broncu Tonija Kanaeta prije tri godine u Tokiju.
Tenisači su uvijek tu negdje
Pet medalja donijeli su nam i tenisači, od toga četiri parovi, a još uvijek je u svježem sjećanju hrvatsko finale iz Tokija, te na koncu zlato za Mektića i Pavića i srebro za Čilića i Dodiga. U međuvremenu su Mektić i Pavić raskinuli suradnju, odnosno ne igraju više zajedno na turnirima, tako da tek treba vidjeti kako će se posložiti parovi za Pariz. No, u kakvim god kombinacijama otišli, bit će konkurentni, ne treba odbaciti ni mogućnost dobrog rezultata u singlu, premda u ovom trenutku nemamo nijednog tenisača ili tenisačicu unutar Top 20.
Kandidati iz prikrajka
U krug kandidata za odličje svakako spada i naša najbolja kajakašica Anamaria Govorčinović. Sjajna sportašica iz Hrvatske Kostajnice bila je 2022. svjetska doprvakinja u olimpijskoj disciplini (K-1 500 m) i sigurno i u Parizu može do dobrog rezultata, a nadamo se da će joj se pridružiti i naša najbolja kanuistica Vanesa Tot koja tek treba osigurati plasman.
Jedan od skrivenijih aduta mogao bi nam biti Varaždinac Marin Ranteš koji nastupa u mladoj olimpijskoj disciplini BMX freestyle. Lani je bio peti na SP-u, a prije tri godine je osvojio broncu i svakako spada u svjetski vrh, ali i on još mora prokrčiti put do Pariza kroz kvalifikacije.
Čekamo vaterpoliste, rukometaše i košarkaše
Za kraj smo ostavili ekipne sportove - u Tokiju smo imali samo vaterpoliste, dok Pariz zasad još nitko nije osigurao. Nakon što su rukometašice propustile svoju priliku, u igri za plasman su ostale još tri naše reprezentacije. Ponovno su najbliži vaterpolisti koji imaju šansu već na aktualnom EP-u pred domaćim navijačima, a ne uspiju li, onda i na skorašnjem SP-u u Dohi. No, uopće ne sumnjamo da će se naći u avionu za glavni francuski grad, a kako su stalno u svjetskom vrhu i dosad su nam već donijeli tri olimpijske medalje, ponovno ćemo u njima imati ozbiljne kandidate za vrh.
Tri olimpijske medalje donijeli su nam i rukometaši koji u posljednje vrijeme na velikim natjecanjima nisu bili u borbi za vrh. Vidjet ćemo hoće li se što promijeniti na nadolazećem EP-u u Njemačkoj i mogu li izabranici Gorana Perkovca u konačnici pronaći put do Pariza. Bude li tako, sigurno neće biti bezopasni ni na olimpijskom turniru.
Šanse za plasman na OI imaju i košarkaši, no pred njima je iznimno teška zadaća jer će u srpnju morati osvojiti turnir u Pireju pored domaćina Grčke s Giannisom Antetokounmpom i sjajne Slovenije s Lukom Dončićem.
Moguća iznenađenja
Naravno da ovo nije sve, dotakli smo se samo dijela sportaša, a kao što smo i ranije naveli, nije isključeno da će nas netko i iznenaditi. Možda Gabrijel Veočić koji već ima kartu za Pariz ili još netko od njegovih kolega boksača, možda atletičar Filip Mihaljević, aktualni europski prvak u bacanju kugle, možda gimnastičar Aurel Benović koji ima vrlo kvalitetnu vježbu na parteru, možda još netko od strijelaca... Ostalo je malo više od pola godine do Olimpijskih igara, dosta je vremena da još poneko zablista i prometne se u veliku hrvatsku snagu za pariško ljeto.