Na Olimpijskim igrama u Parizu u četvrtak Andy Murray je odigrao posljednji meč svoje karijere. Škot je u paru s Danielom Evansom poražen od Amerikanaca Tommyja Paula i Taylora Fritza s 2:6, 4:6. Kada je Murray objavio da će mu Olimpijske igre u Parizu biti zadnji turnir u karijeri, svi su već bili pripremljeni da još jedna legenda u svijetu tenisa uskoro odlazi. Imao je priliku da se oprosti s još jednom medaljom oko vrata, ali ovog puta se to nije dogodilo. Nakon što su lagano izgubili u četvrtfinalu, Britanci su bili jako emotivni na terenu.
Iako nisu osvojili medalju, ovaj par ispisao je jednu od najljepših priča na ovogodišnjim Igrama jer su prije četvrtfinala odigrali dva meča gdje su se vratili iz zaostatka i spašavali meč-lopte. Na kraju svega su izgubili, ali imali su svoje šanse i u dvoboju protiv Amerikanaca, ali ovog puta nije bilo dovoljno za pobjedu i prolazak u polufinale. Murray je uspio suzdržati suze na kraju meča rukovao se s protivnicima, ali uskoro nakon toga navijači su mu počeli skandirati i više ih nije mogao ignorirati. Počeo je biti emotivan i otišao na teren s uzdignutim rukama i suzama u očima.
- Zadnjih mjeseci sam znao sam da će ovaj trenutak doći. Bio sam pripremljen. Emocije su izašle iz mene jer je ovo bio moj zadnji meč u profesionalnoj karijeri. Sretan sam što sam igrao na Igrama i završio karijeru kako sam htio jer u nekim trenutcima posljednjih par godina to nije bio slučaj - izjavio je Murray nakon meča.
Mnogi igrači su osvojili više Grand Slam titula, ali samo par njih su imali isti utjecaj na igru. Na terenu je bio borben, nikad se nije predavao. Za njega izgubljena lopta nije postojala i zbog toga su ga mnogi navijači voljeli te ostali igrači cijenili i poštovali. Nije bio najtalentiraniji tijekom mlađih dana i na početku morao se dokazivati mnogim ljudima.
Prvo natjecanje je odigrao sa starijim bratom Jamiejem koji je postao jedan od najbolji igrača u parovima. Braća su počela svoju karijeru igrajući međusobno u lokalnom teniskom klubu Dublane u Škotskoj gdje su za trenera imali svoju majku Judy.
Oni su bili svijetla točka u ovom malom gradiću koji se nalazi u središnjoj Škotskoj gdje se 1996. dogodila pucnjava koja je oduzela 16 života male djece i jednog učitelja u lokalnoj školi. Mladi Andy i njegov brat išli su u tu školu te godine i preživjeli su ovaj teški masakr.
Njihova majka nije znala da su joj sinovi ostali živi dok nije došla pred vrata škole. Kao tinejdžer nakon što je igrao protiv Nadala na juniorskom turniru, Murray je uvjerio svoju majku da se preseli u Španjolsku da može kvalitetnije trenirati. Iskustvo koje mu je pomoglo da bude još bolji na seniorskoj razini. Probio se na Wimbledonu 2005. gdje je došao do trećeg kola i tijesno izgubio od Davida Nalbandiana u pet setova. U sljedećim godinama Murray je transformirao svoje tijelo i postao jedan od najboljih sportaša na svijetu.
Nakon nekoliko solidnih godina, prvi veliki rezultat došao je 2012. kada je igrao finale Wimbledona gdje je izgubio od velikog Rogera Federera. Mjesec dana nakon poraza na istom terenu protiv istog protivnika osvojio je zlatnu medalju. Osvojio je i srebro u mješovitim parovima. Ovaj uspjeh je pokrenuo njegovu karijeru i kasnije te godine osvojio je svoju prvu Grand Slam titulu na US openu protiv Novaka Đokovića. Nakon toga vratio se u Wimbledon 2013. gdje je napokon završio čekanje od 77 godina da Velika Britanija ima muškog pobjednika u singlu. Nevjerojatan trenutak koji je ušao u povijest tenisa.
Njegova najbolja profesionalna godina bila je 2016. gdje je osvojio drugu wimbledonsku titulu i postao prvi igrač na svijetu. Obranio je zlato na Olimpijskim igrama i tako postao jedini igrač kojem je to uspjelo. Nakon ove nevjerojatne godine počeli su problemi s ozljedama i proveo je par godina izvan terena. Uspio se vratiti, ali to nije bila ista razina koju mu je dopuštala da se bori s najvećim rivalima Rogerom Federerom, Novakom Đokovićem i Rafaelom Nadalom.
Škot koji je postao poznat po svojem humoru umirovio se zanimljivom objavom.
"Nikad nisam niti volio tenis", napisao je Murray na isti dan kada je izgubio meč, posljednji u karijeri.
Očigledno radi se o šali koja se brzo proširila svijetom sporta, ali Murrayu će svakako nedostajati tenis isto kao što će tenisu faliti Murray...