Damir Martin je došao do kraja puta na Olimpijskim igrama u Parizu, ali ne i do kraja svoje veslačke karijere kako su to mnogi, ili većina, zaključili iz njegovih izjava nakon što nije uspio izboriti prolaz u borbu za medalje. Današnje olimpijsko B finale, odnosno utrka za plasman od 7. do 12. mjesta na Igrama, bila je njegova posljednja olimpijska u samcu, možda, ali samo možda i posljednja uopće u ovoj disciplini na nekom velikim natjecanju, ali nikako ne i posljednja utrka u njegovoj karijeri.
Istina, sam je, iako nenamjerno, kriv za zabunu jer je nakon polufinala rekao "da sam završio na nekom od prva tri mjesta, to bi me motivacijski vodilo i do Los Angelesa, ali ovo dalje mislim da vodi u penziju" i "nikad ne reci nikad, iako sumnjam da ću ikada više moći brže i bolje veslati od ovoga". Martin je na "penziju" mislio isključivo u kontekstu samaca, ali nije se precizno izrazio, a to je i sam shvatio kad je kasnije poslušao svoje izjave. Možda djeluje čudno, ali njemu je posljednjih deset godina veslanje bilo jednako samac i zapravo je želio reći kako je s Parizom zaokružena i vjerojatno završena njegova priča u skifu, ali je propustio to naglasiti pa je ispalo kako je ispalo.
Uglavnom, možemo svi skupa pospremiti maramice, zaboraviti oproštajne poruke i odavanje počasti jednoj velikoj karijeri za neku drugu priliku. Današnje B finale u Parizu nije dan za oproštaj, tek zatvaranje jednog velikog i bogatog poglavlja u karijeri jednog velikog sportaša.
Zašto bi uopće zaključivao karijeru u trenutku kad je još uvijek dovoljno dobar na izbori Igre u samcu na "velika vrata", finalom na Svjetskom prvenstvu i dovoljno dobar da uđe na Igrama u 12 najboljih? Istina, nije u Parizu bio konkurentan za medalju iako je vjerovao da će biti, ali i dalje je dovoljno blizu najboljih da bi podvlačio crtu pod karijeru. Razlog za povlačenje mogla bi biti samo potpuna zasićenost veslanjem, ali to nije slučaj kod njega. Zasitio se samo borbe u samcu.
Uostalom, i prije odlaska u Pariz je pričao o želji da eventualno nastupi i u LA-a 2028. ali isključivo u nekoj većoj posadi, a na Svjetskom prvenstvu u Beogradu prošlog rujna tijekom zajedničkog intervjua s njim i braćom Sinković upravo je Martin rekao kako bi bilo lijepo da njih trojica još jednom sjednu zajedno, ali u - osmerac. Ideja je to koja se dopala i braći Sinković.
Istina, iz današnje perspektive osmerac je potpuna utopija budući da trenutačno imamo samo pet seniora koji se natječu na visokoj razini, ovih pet koji su bili i u Parizu - braću Sinković, braću Lončarić i Damira Martina.
Kako god, četiri godine do LA-a je dovoljno vremena da se svašta napravi ako se složi kvalitetan plan i krene ozbiljno raditi, ali je istovremeno i puno premalo ako nastavimo sa "sustavom" u kojem su rezultati braće Sinković i Damira Martina bili lijepa fasada koja je pokrivala sve rupe i krive odluke u ostatku veslanja. Novo vodstvo Hrvatskog veslačkog saveza koje je izabrano neposredno prije igara u Parizu neće imati lagan posao, ali veslači su pozitivno dočekali promjenu i vjeruju da i oni koji ih vode mogu "veslati u pravom smjeru".