Okruglih nam 100 dana predstoji do početka Igara 33. Olimpijade. Tako se službeno zove najveće sportsko natjecanje na svijetu koje se održava na kraju jedne olimpijade, a olimpijada je razdoblje od 4 godine, od Igara do Igara. Samo toliko o pukoj edukaciji, ali i ispravljanja potpuno krivog pojma olimpijada. Stoga, ubuduće kada čujete nekog da spominje “idem na olimpijadu”, “bio je na pet olimpijada”, “kada olimpijada počinje”... odmah ga/ju ispravite. Kaže se olimpijske igre, dok je olimpijada vremensko razdoblje od jednih do drugih igara. Uglavnom četverogodišnje. Naveli smo “uglavnom četverogodišnje” jer od Tokija je primjerice proteklo tek tri, a svi znate zašto su te Igre održane tek 2021.
Dobro organizirane i čuvane
Jedno je medijski uobičajeno i očajno predvidljivo uoči svakih OI. Naime, 6-10 mjeseci prije početka mediji po svijetu počinju pisati o nekim “strašnim problemima” koji dovode u pitanje održavanje Igara. Prisjetimo se... Atena 2004: Grci su u kolapsu, kasne s izgradnjom objekata, ništa neće biti spremno; London 2012: teroristička prijetnja, snajperisti su po krovovima, protuzrakoplovni sustav Patriot oko grada; Rio 2016: famozni zika virus i onečišćen ocean; Tokio 2021: pandemija. Primijetili ste da nismo spomenuli Peking 2008. Nismo ga zaboravili, ali prije Pekinga jedino nije bilo problema. Zato što je tako odlučio Politbiro Komunističke partije Kine. U Pekingu nije bilo ni zagađenja, ni terorista, ni virusa. Jest da je prvog dana baš tih OI Rusija napala Gruziju, ali pustimo “sitnice”.
Sad, uoči Pariza valjalo je opet “izmisliti” neki problem. Sigurnost? Pa, u doba ratova u Ukrajini, Gazi i iransko-izraelskog prepucavanja, možemo o tomu govoriti, ali realno, kao da je manji sigurnosni izazov organizacija utakmice Hajduk - Dinamo. Ili pak, zanimljivo da baš nitko ne spominje previše kao sigurnosni problem nogometni Euro u Njemačkoj, iako će se on održavati dvostruko duže od OI i privući 3-4 puta više ljudi. Trebalo je nešto drugo “izmisliti”. Evo ga, bingo - Seina je zagađena! Ma daj! A baš smo pomislili da je rijeka koja protječe kroz grad od 2,5 milijuna, sa širom okolicom od 11 milijuna stanovnika, kristalno čista i pitke vode kao naša Cetina, recimo.
Stoga, ostavimo se tih gluposti. Igre u Parizu će biti dobro organizirane, profesionalno čuvane, ali više od svega, bit će nam to konačno nakon 2016. prve “prave” OI. Igre bez maski i s navijačima na tribinama. Pravi sport.
S organizacijsko-financijskog gledišta, Igre u Pariz će koštati ukupno, sa svim troškovima, malo iznad 8 milijardi eura barem se tako tvrdi iz službenih izvora. Samo polovica tog iznosa je iz proračuna što države ili grada, dakle javnih sredstava. Ostalo su privatni sponzori. Ma koliko to izgledalo puno milijardi, baš i nije tako. Igre u Parizu će se odvijati na 35 borilišta, ali njih više od 30 je već postojalo od ranije. Samo su malo “pofriškani”, dorađeni i to je to. Osim toga, nisu ni svi u Parizu. Ima ih za nogomet recimo u Nantesu, Marseillesu, Lyonu, Sant-Etienneu, Nici, Bordeauxu. Jedno je olimpijsko borilište i izvan Europe, na Tahitiju (surfing).
Povećanje zanimanja
Od novih objekata izgrađena su samo dva - Aquatic Centre (5000 mjesta), dom za vaterpoliste, umjetničko plivanje i skokove u vodu; te Porte de la Chapelle Arena (8000 mjesta) za badminton i gimnastiku.
I da, ako mislite da je samo Hrvatska država skandala, rasipništva, prekoračenja proračuna i tomu slično, spomenuti Aquatic Centre je prvotno trebao koštati 70 milijuna eura i ondje je trebalo biti i plivanje. Na koncu je koštalo 175 milijuna eura, ali nije pogodno za plivanje! Nema veze, otvorio je to prije koji tjedan predsjednik Emanuel Macron, svi su oduševljeni, političari sretni, a razliku će platiti... Građani, dakako. Dakle, ima toga posvuda u svijetu. Stoga, prozborimo ipak koju o sportu, poglavito hrvatskim sportašima i sportašicama u Parizu.
Za razliku od Tokija, konačno na Igre šaljemo više od jedne reprezentacije u momčadskim/ekipnim sportovima. Uz vaterpoliste, vraćaju se nakon tokijskog izbivanja i rukometaši. Obje reprezentacije sa svojim ugledom, kvalitetom, tradicijom sigurno ulaze u krug kandidata, ne nužno baš i favorita, za medalju. Ujedno, nastupe ovih dviju momčadi će sasvim sigurno nacija i najpozornije pratiti. Iz vrlo jednostavnog razloga. Turniri traju puna dva tjedna, svaki drugi dan utakmica, 14 dana iščekivanja, najava, analiza, komentara... To je ono što, bez uvrede apsolutno ikomu, ne mogu ponuditi pojedinačni sportovi u kojima mnoge discipline imaju zapravo samo jedan “radni” dan, pa što u njega stane, što se u njemu ostvari.
Imamo i mi dosta aduta
U atletici nam je jedina kandidatkinja za medalju Sandra Perković jer nam se malo težim čini da bi opet mogla iznenaditi neka sportašica i sportaš poput kopljašice Sare Kolak u Riju. U gimnastici nam je uzdanica svakako Tin Srbić. Nacija smo kojoj kroz povijest nisu strani oružje i “šore”. U tom kontekstu jasno da postoje očekivanja od streljača, ali i judašica, taekwondoa... Utrke na vodi, slanoj i slatkoj, su također hrvatska snaga - veslanje i jedrenje. E sad, netko će od navedenih možda malo i kiksati, ali zato netko sasvim neočekivano iznenaditi. Bit ćemo mudriji za... 100 dana!