U nedjeljno popodne, otprilike na pola sata, "cijela" Hrvatska uskočila je u kožu gimnastičkih sudaca. Iako bi naše, neiskusne i neutrenirane oči, na temelju njegove prezentacije, Aurelu Benoviću ekspresno stavile olimpijsku medalju oko vrata, ocjene su, u konačnici, 24-godišnjeg Osječanina smjestile na peto mjesto u vježbi na preskoku. Reakcija pariške publike, koja je negodovala na ocjenu za hrvatskog gimnastičara, uz naše "vruće" glave pred malim ekranima, natjerala nas je na potragu za dubljim objašnjenjem o rangiranju natjecatelja u finalu.
Na licu mjesta, i to s vrlo bitnom, službenom funkcijom, bio je još jedan Hrvat - Mario Vukoja. Čakovčanin u Parizu obavlja dužnost "Superior Juryja", kontrolu sudaca na gimnastičkim natjecanjima na Olimpijskim igrama, a iz prve ruke objasnio nam je pozadinu sudačkih odluka u "slučaju Benović", te kako teče "rađanje" konačne ocjene za gimnastičare i postoji li u svemu dašak subjektivnosti...
- Na preskoku se ocjenjuje visina skoka, ispruženost tijela, priprema za doskok i sam doskok. Jesu li prsti i koljena ispruženi, je li cijelo tijelo ispruženo… Ono što mogu reći, nakon što smo pogledali sve snimke na analizi suđenja, jest to da je bilo laganih devijacija. Suci su možda "mekano" počeli suditi od prvog gimnastičara, a na kraju ostaje žal da Aurel nije uzeo medalju, šteta ostaje zbog doskoka, za razliku od Armenca, koji je imao otprilike 30 centimetara viši skok i malo kvalitetniji doskok, taman toliko da bude ispred Benovića. Više me čak zabrinuo Britanac, koji je osvojio broncu, suci su kod njega možda napravili malu pogrešku, bio je veći odbitak kod drugog skoka, nisu primijetili da je zgrčio nogu - kaže nam Vukoja, koji nam se javio iz pariške dvorane, dok smo u pozadini čuli službenog spikera i euforičnu publiku.
Poseban teret za suce jest, pak, činjenica da je cijela vježba munjevita, sve traje svega nekoliko sekundi.
- Vrlo brzo se odvija, suci obraćaju pozornost na četiri faze, od visine, leta, izgleda tijela i doskoka. Britanac je dobio desetinku više od Aurela, malo mu je nedostajalo za medalju. Zaista šteta, svi su jučer bili prazni i ljuti, ali to su teški skokovi i sve je gotovo identično. Ključ je bio doskok u drugom skoku, njegova je ocjena bila korektna, ali kod brončanog Britanca možda je mogla biti drugačija.
Ljubimac publike
Na naše pitanje o formulaciji završne ocjene, kao i odabiru sudaca, Vukoja nam je ukazao na jednu nepravilnost, za koju se nada da će biti ispravljena u budućnosti.
- Ima li subjektivnosti u ocjenjivanju? Postoje pravila, naše oči su alat za ocjenjivanje, ali sve je dosta jasno navedeno. Međutim, ono na što se mogu požaliti i ono što smo Svjetskog federaciji napisali kao prijedlog, jest činjenica da ne sude suci koji imaju iskustvo. Suci se ne delegiraju, svi suci ulaze u isti bubanj i prvih sedam kojih je izvučeno sude za tu kategoriju. Aurelu su sudili suci iz Singapura, Švedske, Kostarike, Irske, Australije… Uglavnom, u toj sudačkoj komisiji nedostajalo je malo iskustva, to bi pravilo trebalo promijeniti. Glede subjektivnosti, pak, ona je svedena na minimum, jer sedam sudaca daje ocjene, a dvije najviše i dvije najmanje se odbacuju, pa se dobiva aritmetička sredina.
Iako nije uzeo medalju, Benović je osvojio srca gledatelja, prepričao nam je to naš sugovornik iz prve ruke.
- On je bio njihov ljubimac. Mnogo ljudi ga je zaustavilo ovdje na cesti, fotografiralo se s njim. Bio je impozantan, šteta za taj mali doskok u drugom skoku, ali ima kvalitetu i dobru izvedbu, što je dobar zalog za budućnost - zaključio je Vukoja.