Natjecanjima hodača na ulicama Pariza u četvrtak je krenuo atletski show na Olimpijskim igrama, a u petak su se zbivanja preselila na Stade de France. I već prvog dana tog stadionskog dijela nadmetanja u akciji je hrvatska četvorka, uključujući našu najbolju atletičarku i atletičara, Sandru Elkasević i Filipa Mihaljevića.
Kvalifikacije u bacanju diska odvijaju se u dvije skupine, u onoj prvoj od 18.55 je naša druga predstavnica Marija Tolj, dok je Sandrina skupina na redu od 20.20 sati. U isto će vrijeme na terenu biti i Mihaljević jer kvalifikacije kuglaša kreću u 20.10.
‘Čupava’ sezona sa zlatom
Jasno je da reflektori usmjereni ponajprije prema Sandri Elkasević, dvostrukoj olimpijskoj pobjednici i svjetskoj prvakinji i sedmerostrukoj europskoj kraljici bacanja diska. Najbolja hrvatska atletičarka u povijesti ima nevjerojatnih 14 medalja s najvećih natjecanja, od toga čak 11 zlatnih, i nema sumnje da je i u Pariz došla po postolje. Prije tri godine u Tokiju ono joj je za dlaku izmaklo, ostala je na četvrtom mjestu i nikad nije skrivala koliko ju je to pogodilo. Ali ako je nešto sigurno, to je da Sandru baš takve stvari guraju više od ičega i zato nemojte sumnjati da je u francusku prijestolnicu stigla motivirana do neba.
Kako i sama kaže, ova joj je sezona bila pomalo “čupava”. Priznala je i prije Europskog prvenstva u Rimu da su je malo poljuljala četvrta mjesta i hici ispod 66 metara na uvodna dva mitinga Dijamantne lige, ali kontinentalna smotra joj je bila snažan vjetar u leđa. Hitac preko 67 metara na Olimpicu i sedma uzastopna europska kruna pokazali su joj da je na dobrom putu i vratili joj samopouzdanje
- Sezona je bila dosta čupava, ali uspjela sam osvojiti europsko zlato što mi je dalo veliki motiv za Olimpijske igre koje su kruna godine. Nakon EP-a smo imali dva mjeseca da se spremimo za Pariz i nadam se da smo i uspjeli u tome. Ambicije su velike, spremna sam, svjesna sam sama sebe i jedno što si želim u Parizu jest da izvrtim hitac za koji zaista vrijedim, a onda o plasmanu neka odlučuju ostale daljine - poručila je Sandra.
Prvi korak na putu do pariškog uspjeha čeka je u petak navečer. Bit će joj to 18. kvalifikacije velikih natjecanja otkad je ušla u seniorske vode, a u svih prethodnih 17 puta bila je uspješna. Reći će netko da je to normalno i očekivano za takvu šampionku, ali kvalifikacije nisu baš tako jednostavna priča, imate samo tri pokušaja, što ne ostavlja puno prostora za popravak ako nešto krene u krivo i nerijetko se događa da netko od favorita kiksa.
Zato je Sandrinih 17/17 itekako vrijedno, premda je i ona znala proživljavati male drame. Dovoljno je prisjetiti se Igara u Rio de Janeiru gdje je krenula s dva neispravna hica i ostao joj je još samo jedan pokušaj da osigura finale. Ipak, uspjela se smiriti, usredotočiti i baciti 64,81 te dan kasnije u finalu, ponovno uz dramu, doći do drugog olimpijskog zlata. Nadajmo se da ćemo u petak ipak gledati “laganicu” i da će Sandra obaviti posao brzo i bezbolno. Norma za finale je 64 metra, to joj nikako ne bi trebao biti problem.
Bilo bi sjajno kad bi se do finala probila i druga hrvatska predstavnica. Prije tri godine Marija Tolj nije bila miljenica sreće, ostala je prva “vani”, samo četiri centimetra su je dijelila od plasmana među 12 najboljih. Skupila je Orebićanka u međuvremenu dosta iskustva, bila je u finalu SP-a u Eugeneu 2022., bila je i u finalima EP-a u Münchenu 2022. i u Rimu prije nekoliko tjedana, i doista bi bilo lijepo kad bi priču zaokružila u Parizu. Osobni rekord joj je 64,71, ove je sezone bacala 64,23, doduše još početkom ožujka. Otada je bila u malom padu, ali ohrabrujuće je da je u posljednjem nastupu uoči OI bacila 63,06.
U večernjem terminu svoje će prvo olimpijsko finale loviti i Filip Mihaljević. Nekadašnji europski prvak i aktualni doprvak u bacanju kugle ima iza sebe sva velika finala osim olimpijskog. U Tokiju je doživio veliki šok i razočaranje jer bio je u sjajnoj formi, cijele sezone nizao odlične rezultate, a onda u kvalifikacijama zauzeo tek 15. mjesto. Ove sezone nema takvu razinu rezultata, ali europsko srebro u Rimu ga je podiglo i uvjeren je da je dobro tempirao formu i da može do finala. A potajno se nada možda i do nečeg većeg od samog plasmana u finale.
Na papiru je sve jasno, ali...
Norma je postavljena na izazovnih 21,35 m, ali malo je vjerojatno da će 12 bacača dosegnuti takvu daljinu u kvalifikacijama. Prolazit će se, dakle, i s nešto slabijim rezultatima, Filip vjeruje da bi dovoljan mogao biti hitac oko 21,00.
- Cilj mi je finale i mislim da bi to bilo veliki uspjeh. A bacanje u finalu na punom Olimpijskom stadionu, moj je san odmalena. Konkurencija je žestoka, na papiru je sve jasno, ali ovo je sport i sve je moguće. Nitko nije nepobjediv i mislim da se na neki svoj dobar dan mogu uključiti i u borbu za medalje, to definitivno - ističe 30-godišnji Livnjak.
A prije Sandre, Marije i Filipa, situaciju na Stade de Franceu je ispitao - hrvatski policajac. Matija Gregurić, mladić iz Zaboka, prvi je hrvatski policijski službenik koji je nastupio na Olimpijskim igrama. Nije, međutim, uspio ući u finale bacanja kladiva, kvalifikacije je završio na 17. mjestu s hicem od 73,69 m.