Toliko smo se već puta susretali ove godine, u minulih sedam mjeseci i koji dan više, da nije uopće čudno da se španjolski izbornik ugledavši ovog novinara razgalio, te se s nama zagrlio.
“Donde estas, mi amigo?”
Ili “gdje si, prijatelju?”. Ha, gdje sam. Više puta sam ove sezone gledao Hrvatska - Španjolska, nego Mladost - Mornar. Eto gdje sam. Dubrovnik, Zagreb, Doha, sad Pariz... Ima li više kraja?
- Znaš li da sad počinje novi turnir - nastavio je s pitanjima David Martin.
Da, svi to ovdje pričaju, u taborima svih momčadi.
- Uvijek imamo veliko poštovanje prema hrvatskoj momčadi. To je najbolja momčad na svijetu. Istina, Hrvatska nije izgledala perfektno protiv SAD, ali znamo da će četvrtfinale biti jako opasno za nas. I da, malo smo iznenađeni što se već sada susrećemo s vama. Mi smo računali možda na SAD ili prije turnira smo mislili Crna Gora, Grčka. No, ovo su Olimpijske igre, one uvijek ponude i neka iznenađenja. Pobjeda Australije nad Mađarskom je sve promijenila. Nisam baš sretan, nisam nikad baš sretan kada igramo protiv Hrvatske. Radije bih ja nekog drugog, ha-ha. Hrvatska je puna jako nadarenih igrača, šutere, odlične vratare, centre. To je vrlo opasno za nas, mi ćemo kao i uvijek nastojati igrati što brže, s kontrama - napominje izbornik Martin.
Inače, nije izbornik Furije jedini iznenađen ovakvim raspletom parova za četvrtfinale. Isto se tiče i čovjeka koji je redatelj, kreator i mozak španjolske momčadi, hrvatski zet Felipe Perrone.
- Realno, nisam očekivao ovo. Četiri dana prije posljednjeg kola smo gledali, razmišljali, nikome nije pala na pamet Hrvatska. Realno, meni se uopće ne sviđa igrati protiv Hrvatske, ali to je tako. Hrvatska ima sve najbolje. Ima dvojicu ljevaka, najbolje centre, pa Lolu (Fatović), pa dvojicu golmana.
Što bismo mi onda rekli na Granadosa, Munarriza, Sanahuju, Aguirrea i vas u konačnici?
- Naravno da i to stoji. Mi smo osvojili EP, vi SP, to je vrhunska razina vaterpola. Ovdje počinjemo od nule.
U obitelji sve i dalje ostaje po starom. Supruga Marija Pecotić, inače iz Brne na Korčuli, odnosno Perrone uvijek navija za Španjolsku, čak i kada je protiv Hrvatske?
- He, he, nisu ni oni očekivali. Došli su u Pariz i sad opet protiv Hrvatske. Sin i žena. Inače, i njezini roditelji za mene navijaju isto. Ima jedna kuća, tamo na Korčuli, tamo vam svi navijaju za Španjolsku. Za zeta. Moraju. To vam je Casa Espana tamo, ha-ha.
Je li Pariz ujedno posljednji turnir Perronea za reprezentaciju? Ušli ste u 39. godinu...
- Mislim da da, ali ne znam još. Tu sam odluku ostavio za nakon Igara. Teško mi je sad o tome razmišljati jer je to teška, emocionalna odluka. To sada pitaju Modrića, Nadala i nije to lako donijeti. To je životna promjena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....