Četvrtfinale u srijedu je bilo upravo onako kako je trebalo da bi se dobilo Španjolce. Ne vrlo dobro, ne niti odlično. Protiv Furije je valjalo odigrati doista savršeno! Samo se tako mogao dobiti silno moćan stroj izbornika Martina i kapetana Perronea. Obrana maestralna, fanatična, a ako se ne varamo tek u dva navrata se malo zakasnilo s blokom na španjolske šuteve. Pazite, u samo 2 navrata u 32 minute utakmice protiv sastava koji je dio svjetske vaterpolske elite, koji ima briljantan vanjski red, odlične strijelce i koji je do "sudara" s Hrvatima bio nedodirljiv! Uostalom, odavno se zna i pravilo je svakog loptačkog sporta, na obrani se temelji pobjeda. Napadači ili strijelci jesu oni završni izvođači, egzekutori trijumfa, ali trofej, medalju donosi obrana. Obrana cijele momčadi, ali morate imati i vratara u izvanserijskom izdanju. To smo također imali u Marku Bijaču čiji su očito problemi s bolovima u leđima prošlo svršeno vrijeme. Samo, u istu prilošku oznaku vremena valja sada svrstati i cijelu ovu utakmicu. Kako bi to ispjevao Zlatko Pejaković - "Zaboravi Espanju..."
- Obavezno - slaže se s nama i izbornik Ivica Tucak, te pridodaje:
- Odmah nakon utakmice sam dečkima u svlačionici uz čestitke rekao samo sljedeće. "Znate što je ova utakmica sa Španjolskom? Ona je samo dokaz vaše kvalitete. Dokaz toga koliko vi vrijedite, koliko možete, koliko ste moćni".
Ostajemo pri onoj tvrdnji iznesenoj prije četvrtfinalnog ogleda Hrvatska - Španjolska kada smo zapisali - "Tko ovu dobije, taj ističe najjači kandidaturu za zlato". Jedino što nam je žao da nas Mađari čekaju već u polufinalu, a ne finalu. Naime, oni su nam najdraži suparnik u završnim utakmicama. "Preko" njih smo osvojili oba dosadašnja svjetska naslova (Melbourne 2007. i Budimpešta 2017.), ali i drugi europski naslov (Split 2022.).
- Sad treba smiriti strasti - snažno su zazvučale riječi razuma i iskustva, iskaz Mare Jokovića. Igrača čija izvedba i potezi u vodi, ali i ponašanje, usmjeravanje izvan bazena doista jesu smjerokaz cijeloj momčadi. Poglavito onim mlađim, neiskusnijim, a ne zaboravimo da su za šestoricu Barakuda ovo prve Igre (Burić, Žuvela, Marinić Kragić, Biljaka, Harkov, Popadić).
- Gledajte, jest da smo pod dojmom, sretni smo i presretni, to je normalno - nastavio je Joković i opet naglasio.
- Ali ovo je isto tako trenutak kada stvari treba smiriti, valja se brzo "resetirati". Meni je iskreno potpuno svejedno bilo i prije tko će nam doći u polufinale. Utakmicu Italija - Mađarska niti sam gledao, niti me zanimala. Jedino me zanima Hrvatska, jedino me zanima da se okrenemo sebi, smirimo strasti. S ovakvom energijom i ovakvim pristupom koju smo imali prije i tijekom utakmice sa Španjolcima, možemo igrati protiv bilo koga.
Oni koji će u petak navečer biti na "suprotnoj strani" nisu bilo tko, iako nisu baš ni perfektan stroj. Nisu toliko brzi kao Španjolska recimo, pa i Italija, ali time nismo napisali da su spori. Imaju izvrsnog vratara (Soma Vogel), tandem ljevaka od kojih boli glava (Zalanki i Vamos). Njima uz bok zapravo jedino može stati baš tandem Joković - Harkov. Imaju snažne pojedince, ali poprilično su i oscilirali na ovom turniru. Uostalom, izgubili su recimo od Australije (8:9), jedva dobili Francusku (13:12), ali onda i "uništili" Srbiju (17:13). Uostalom, razgovarali smo prošli tjedan s njihovim izbornikom Zsoltom Vargom i sam je tada rekao da to nije baš najbolje izdanje njegove momčadi, ali i da rastu.
- Oni su takav skup pojedinaca da ne znaš od kojih te glava više boli - veli izbornik Ivica Tucak, te priznaje:
- Iskreno, zato sam i navijao za Italiju. Makar, nema tu više favorita, šanse su pola-pola.
Mađari ne temelje svoju igru na centrima, bilo je turnira kada bi igrali praktički i bez centara, kod izbornika Zsolta Varge se primjećuje organiziranost veća no prije 6-7 godina, a njegov prezimenjak Denes Varga nije najopasniji igrač, nije prvi strijelac, ali je ono što je Perrone za Španjolsku.
- Denes više nije onaj igrač koji troši lopte, on je sada režiser, produžena trenerova ruka u vodi. Ali ne treba samo Denesa spominjati. Tu su i Zalanki, Vamos, Jansik, Manhercz, Nagy, da ne nabrajam dalje. Sjajna momčad. Pojedinačno su možda najbolja reprezentacija na svijetu. E sad, je li to znači da su nepobjedivi... Ne, naravno. Pokazalo se milijun puta, pa se nadam da će i milijun i prvi put.
Već smo podosta spominjali obranu u četvrtfinalu. Učinili ste upravo ono što se je jedini način za suzbiti Furijinu armadu. Može li se na jednak način obuzdati Mađare?
- Pokušat ćemo ih udaljiti od gola. Oni nisu toliko jaki u momčadskoj kontri kao Španjolci recimo. Često izlete, odu u kontu jedan na jedan gdje su jaki naravno. Mi moramo biti pametni, odlučni, svesti utakmicu na što manji broj golova. Ako odemo na utakmicu s 14-15 golova, bit će problematično - zaključio je izbornik Tucak.
Kormilar našeg vaterpolskog broda koji se ne razmeće izjavama, ne obećava nešto što je teško ili gotovo pa nemoguće, ne podilazi navijačima, ali... U srijedu navečer je jasno i glasno, prvi put od kako smo ovdje u Parizu rekao - "Mi smo ovdje došli po zlato".
Znate kada je tijekom nekog turnira to rekao zadnji put? U Budimpešti 2017., prije polufinala Svjetskog prvenstva. Znate koji smo bili tada, uz Dunav. Zanima nas, nestrpljivi smo s onim što Seine u petak nosi.