Nema puno vremena niti za odmor, još manje uživanja u pobjedi na pariškoj olimpijskoj premijeri Tuckovih odabranika. Niti puna dva dana nakon sraza protiv Crne Gore, slijedi i drugi “plov” Barakuda u Parizu. Suparnik je pak puno jači od prijašnjeg, uz dužno poštovanje, ali ono što ostaje po starom jest obračun sa susjedima. Ovaj put prekojadranskim, Hrvatska - Italija. To pak drugim riječima znači, prvak svijeta na drugog na svijetu. Barakude i Setebello su podsjetimo činili par finala ne tako nam davnog finala Svjetskog prvenstva u Dohi, sredinom veljače. Završilo je dramatično, ali i fantastično. Jasno, s naše točke gledišta jer Talijani vjerojatno malo drukčije misle.
Primili 2-3 gola bez bloka
Barakude su tog 17. veljače u Dohi pobijedile 15:13 i drugi put postali svjetski prvaci.
Igrali smo mi još i nakon toga jednom, nedavno čak. Kod njih, na turniru Sardinija kup i opet smo pobijedili, 9:8. Ne treba jasno na tome graditi prevelik optimizam ili temelj vjere u novi uspjeh, iako činjenično stoji da nam Talijani generalno gledano odgovaraju u posljednje vrijeme.
Italija je inače u 1. kolu naše skupine vrlo lagano svladala SAD (12:8, bilo je 10:4 prije posljednje četvrtine). Ono poprilično bitno s navedene utakmice, što će imati možebitnog utjecaja na naš susret sa Settebellom je isključenje ili crveni karton prvom talijanskom centru, Lorenzu Bruniju. To pak gotovo sigurno nosi suspenziju ili zabranu nastupa od jedne utakmice, odnosno Talijani će protiv Hrvatske imati u zapisniku jednog igrača manje, jedna rotacija manje ili briga više za izbornika Campagnu.
- Vidio sam neke stvari koje su oni odigrali, određene obrambene rotacije - na ovu će temu izbornik Ivica Tucak.
- Bude li Bruni suspendiran očekujem u tom slučaju, uz Gianazzu, ulazak na dva metra i Di Somme, Iocchija Gratte, Renzuta. Na to se moramo pripremiti. Nije to sad baš nešto što nama odgovara jer mi više volimo igrati nekakav šah, da se tako izrazim, ali imamo igrače koji i na to mogu dobro odgovoriti. Vjerujem da imamo i mi jasno šanse za pobjedu. Jasno je da nas čeka teška utakmica. Iskreno, ja se ne sjećam kada smo posljednji put od njih izgubili, nadam se da nećemo ni sada - naglašava izbornik.
Nema vremena, ni prostora za neke veće i dublje raščlambe onog što je viđeno protiv Crnogoraca, ali dopada nam se vrlo igra s igračem više, kao i onim manje. Ne doduše cijelo vrijeme. Poglavito ne u posljednjoj četvrtini, ali i u drugoj.
- Upadali smo u neke “rupe”, situacije koje nam se ne smiju događati. Gledajte, na 3:1 ako se promaši peterac, to je sastavni dio igre. To je tehnička pogreška, međutim primili smo 2-3 gola bez bloka. Dvije godine već to radimo, vježbamo, “studiramo” i na to se naljutim. Ne smije nam se dogoditi primanje onog posljednjeg gola Crnogoraca.
Da, to je bio trenutak kada je Spaić pogotkom za 10:8 bojali smo se malo napunio uši vodom našim igračima, a suparnika pak probudio “iz mrtvih” nakon što je bilo 10:6 i trenutak za lagano rješavanje, privođenje utakmice kraju.
- To se ne smije dogoditi, jednostavno ne smije. Igramo sjajnu obranu s igračem manje, imamo sjajne vratare i onda onako primimo gol i to s dva metra. Nedopustivo! To hrvatska reprezentacija ne smije primiti. Sve se može dogoditi, ali ovo... Hvataj igrača za vrat, za gaćice, napravi osobnu, branit ćemo se s igračem manje, sve u redu, ali ovo ne. To me razljutilo, iako smo generalno odigrali vrlo, vrlo dobru utakmicu.
Malo samo i o vratarima. Početak protiv Crne Gore je pripao Toniju Popadiću da bi u drugoj polovici utakmice, od treće četvrtine između vrata uplivao Marko Bijač. Je li bilo dvojbi nekih poradi Bijačeve ozljede leđa?
- Nisam imao dvojbu. Dva dana ranije, već smo bili stigli u Pariz, Popadić je branio na trening utakmici protiv Španjolaca, ali i cijele pripreme odlično. Je, Marko je imao probleme s leđima, ali Popadić je na treningu i sparingu bio sjajan. Da se razumijemo, ništa njemu ne ide na dušu jer sam ga mijenjao nakon druge četvrtine. Jednostavno sam osjetio da je bila potrebna promjena vratara i nismo pogriješili s time.
Jako važna, ne i presudna
To nije dvojbeno. Po skromnom sudu ispravna i pravodobna reakcija s klupe.
- Italija je jako važna utakmica. Nije presudna, tek je drugo kolo, ali ipak jako je bitna. Jer, onda nakon toga slijedi Rumunjska gdje smo ipak favoriti. Ne smijemo jasno tako razmišljati, ali tada bismo bili, pobijedimo li Talijane sigurno “na konju”. Samo, dok ne pobijedimo Italiju ništa ovo ne znači.