Kakav dan, kakvo finale i kakav peh za Tina Srbića. Sve se otvorilo, padali su njegovi suparnici k‘o kruške, trebalo ej samo ostati u komadu, ali na žalost pao je i on dvaput, što ne pamti i na kraju ostao bez medalje, kao posljednji u finalu na preči. Šteta, jer vrijedio je medalje, no u sportu nema nemogućeg.
Finala su počela srebrom našeg Ukrajinca Ilije Kovtuna na ručama. Sve čestitke za to idu u naš Osijek gdje Kovtun radi sav taj sjajan posao. I nikako se ne smije propustiti spomenuti Vladimira Mađarevića jednog od najzaslužnijih za tu veliku priču. Kinez Zou Yingjuan je bio apsolutno nedodirljiv. Mislila je da je nedodirljiva i već legendarna Simon Biles u utrci s Latinjiom i Časlavskom, ali je pala s grede i kao peta završila natjecanje. Slavila je sa zlato Talijanka Alice D‘Amato. A onda je na red došla preča i na njoj naš Tin Srbić.
Ušao je u finale s četvrtim rezultatom kvalifikacija 14.600, a kao prvi stigao je Kinez Zhang Boheng 15.133. Prvo i osnovno pravilo uvijek je ostati na spravi, ne pasti, a i kvalifikacije i natjecanja su vidjeli svašta. Recimo, nijedan Amerikanac se nije plasirao u finale. Nije ušao Japanac Hashimoto jedan od najvećih favorita uopće ovdje, olimpijski pobjednik iz Tokija, svjetski prvak iz Antwerpena. Pa ni Britanac, ni odlični Brazilac Mariano, ni zlatni Filipinac Yulo iz Benovićeve discipline.
Sedmi je nastupao u finalu što za njega nikad nije bilo idealno. Nikad nije bio maher za kalkuliranje, a kad vidiš sve prije uvijek imaš o čemu misliti. Trebalo je ostati koncentriran. Tinu su u podršku stigle najbolje prijateljice Martina Fileš nekadašnja atletičarka i Roberta Grobenski. Jedva su dobile ulaznice za nastup svog prijatelja u Bercyju. A njihov kafić u Zagrebu bilo je mjesto najžešćeg navijanja. Tin će nakon OI biti kum Martininom bratu Petru Filešu.
U sve je unio puno hrabrosti i htijenja Tin Srbić. Ozljeda, silne bolove trpi već duže zbog ključne kosti koja je izletjela čak u jednom trenutku, no stisnuo je i odradio.
Osjećao sam se dobro, nikad se valjda nikad nisam tako dobro zagrijao
Krenuo je Tajpežanin Tang i odmah pao. Iako je bio nepogrešiv u zadnje vrijeme, izgubio je borbu za medalju. Iza njega je došao Japanac iz zlatnog tima Oka. Prije toga je na ručama osvojio broncu, ide ga baš ovdje, premda je prvi puta na OI. I izbio je u vodstvo. Očekivano.
Kolumbijac nije bio među favoritima, griješio je, ali je imao jake adute. Identičnu je ocjenu imao Oka, ali je imao čišću izvedbu i ostao je prvi ispred Kolumbijca. Cipranin Georgiu je pao u doskoku i finale se razvijalo jako dobro za Srbića.
Opasni već ovdje zlatni Japanac Sugino kao peti u finalu je bio u jako dobroj poziciji. Bio je to ‘kamikaza‘ stil koji mu se na kraju ipak nije isplatio. Sletio je prije nego je trebalo.
I onda finale finala, dva Kineza i između njih Tin Srbić. Prvo prvi iz kvalifikacija Zhang, sve dobro osim saskoka. Bilo je samo pitanje koliko će ga to koštati.
Tin Srbić je djelovao odlučno, izabrao najjaču svoju vježbu, ali je na pola vježbe teško pao i tu je puno toga palo u vodu. Probao je, nije išlo. Novi pad, želio je nastaviti najjače, ali nije išlo. Nije to bio taj dan.
Pao je i drugi Kinez na kraju, on je tragičar jer je padom donio timsko zlato Japanu. No ipak je manje pogriješio, ali to je bilo peto mjesto.
Sa za finale malih 14.533 zlato je osvojio Japanac Schinosuke Oka. Da Hashimotu bude lakše. Bronca ispod 14.000, nevjerojatno. Finale sa šest padova u osam nastupa. Događa se, gimnastika je to.
Nevjerojatno, Tang je pao i uzeo broncu, nije bio ni blizu da ulovi prečku kao ni ja. Čovjek nije pao cijelu sezonu
Nije Tinu bilo lako nakon ovakvog finala, jer zlato je bilo nadohvat ruke i sam će reći.
- Ja sam mislio da će za medalju trebati barem 15.000, bio sam spreman na to, osjećao sam se dobro, nikad se valjda nikad nisam tako dobro zagrijao. Ali onda...
Nakon onog prvog pada prvo što čovjeka moraš upitati, jeste li dobro?
- Lakat me boli, dosta me boli, a s obzirom na to da me adrenalin još nije pustio to ne izgleda dobro.
Komentirao je nastup.
- Jesam li postupio dobro, ne znam. Kada sam nakon svih padova danas išao sa svojom najjačom vježbom, mislio sam najbolje. Mogao sam ići sa slabijom, ali to je bila moja odluka. Mogao sam je promijeniti, ali nisam. Da su bile petnaestice za medalju, ja bih opet napravio isto, jer u olimpijskom finalu je to normalna stvar. Očito je da je adrenalin danas uzeo svoj danak. Poslije ću proanalizirati, ali ovo nikad više neću pogledati. To je sigurno.
Sve se otvorilo za zlato?
- Možda da sam nastupio prvi, možda bi bilo bolje. Neću reći da sam osjećao neku tremu, ali očito je iznutra nešto postojalo. Ta spoznaja da je moguće olimpijsko zlato, očito je ostavila trag. Nevjerojatno, Tang je pao i uzeo broncu, nije bio ni blizu da ulovi prečku kao ni ja. Čovjek nije pao cijelu sezonu. Bili smo nas dvojica najbolji ove sezone. Popadali su ljudi koji su strojevi. Ja to nisam vidio u životu, a evo dogodilo se na Olimpijskim igrama. Ma ne znam, valjda bih s ovim laktom sada napravio to što je trebalo. Idem sad u sobu malo plakati i sutra sve ispočetka. To se ne bi dogodilo na Challenge Cupu u Donjoj Bistri.
Bio je i konkretan u svom ‘jadu‘ koji ga je stigao tog ponedjeljka.
- Nisam iskoristio šansu i to je to. Nema se tu što puno objašnjavati. Velika je šteta da nisam uzeo zlato za koje sam bio kvalitetan. Svaka čast onima koji su uspjeli odvježbati. Žao mi je da našim ljudima doma na ovaj dan nisam priušti još malo razloga za zadovoljstvo, ali eto, nadam se da se u budućnosti takve stvari neće više događati.
Teško je ovo proživljavati i reći da bih to još jednom preživio
Pa se opet vratio...
- Ma uopće mi nije jasno da je to sad to, 14,9 je trebala biti medalja, a ja mogu 15 bez problema. Napravio sam prekjučer vježbu za 15.000. Kao da sam držao pritku koja je duplo deblja. Dečki su neki bili ovdje već, mi smo vježbali na tvrdoj preči, ova ovdje je potpuno suprotna...
Što dalje?
- Sad me zanima prvo što je s laktom. Teško je ovo proživljavati i reći da bih to još jednom preživio. Ali vidjet ćemo se opet u LA-u opet i to je to.
Da, to je to. Nikad viđeno, a ipak olimpijski finale. I samo dokaz koliko je teško osvojiti medalju pod krugovima. Priča koja će se pamtiti, nažalost ne po dobro. A taj dan je pala i Simon Biles, ako je neka utjeha.