Konačno smo opet i to dočekali. S minimumom nervoze i probadanja u prsnom košu prosječni je Hrvat mogao odgledati jednu utakmicu rukometne reprezentacije. Izbornik Sigurðsson savršeno je odradio pripremu detaljno seciravši igru Njemačke, koju je nekad vodio i odveo do europskog zlata u Poljskoj 2016. Obrana koju je posložio djelovala je sigurno i pokretno te su protivnici prolili more znoja za svaki pogodak.
Raspoloženi Kuzmanović opet je imao svoj dan te je u njegovu mrežu prošlo samo ono što je moralo proći. Ivan Martinović zabio je devet golova opet izludivši Wolffa, kapetan Duvnjak odigrao je na majstorskoj razini i u obrani i u napadu u kojem je u pobjedu ugradio pet pogodaka. Kad je bilo najvažnije, nisu razočarali ni Mihić i Šoštarić na krilima, kad se lomio rezultat, odnekud je iznikao Cindrić. Sve ono loše što se dogodilo u prvoj utakmici protiv Japana i u drugoj sa Slovencima zaboravljeno je.
Hrvatska je opet u igri, a ako igru koju su prezentirali protiv Nijemaca pokažu i protiv Šveđana i Španjolske, proći će skupinu i ući u krug osam reprezentacija koje će odlučivati o raspodjeli medalja. Kao i toliko puta u posljednja tri desetljeća, slobodno možemo reći - uvijek najbolji protiv onih najboljih, to su hrvatski rukometaši. Način na koji su u drugom dijelu demolirali i natjerali Nijemce na kapitulaciju bio je doista impresivan i ako se u prvom poluvremenu previše griješilo u napadu, to nije ponovljeno i u nastavku u kojem pobjeda ni u jednom trenu nije bila upitna.
Zapravo je protiv jedne od najboljih europskih reprezentacija odigrana odlična (ne i savršena) partija te je nastavljen niz u kojem je u 15. međusobnoj utakmici ostvarena 11. pobjeda (uz jedan remi i tri poraza). Velika rukometna zemlja Njemačka ni s kime nema tako očajan omjer kao s Hrvatskom. Baš u skladu s izjavama njihova nekadašnjeg reprezentativca Stefana Kretzschmara koji mi je u intervjuima, koje smo vodili, nekoliko puta istaknuo da najviše "mrzi" Hrvate. "Da nije Hrvata, ja bih bio olimpijski pobjednik."
Naravno, "rukometni Rodman" referirao se na finale olimpijskog turnira u Ateni 2004. kad su Ivano Balić i njegovi suigrači suvereno osvojili zlato pobijedivši u svih osam utakmica. "Rukomet je sport u kojem 14 igrača trči za loptom, a u utakmicama između Hrvatske i Njemačke uvijek pobjeđuje Hrvatska." To je možda nemušta parafraza poznate izjave bivšeg engleskog nogometaša Garyja Linekera koji je nešto slično govorio o Nijemcima u svojem sportu. No u rukometu je tako.
Bilo kako bilo, "slučaj Njemačka" stavljen je ad acta, slijede Šveđani i Španjolci. Želimo vjerovati - ni oni nemaju što tražiti protiv Hrvata. Naravno, uz pristup sličan ovom protiv Njemačke.
{sofascore}
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....