Ostala je žal. Rijeka je ispala od bolje momčadi i nitko joj to ne može spočitnuti, ali da je bilo više hrabrosti, napadačke ideje i koncentracije, pogotovo u Gentu, potom i na Rujevici, možda bi vatromet na kraju pozdravljao domaće pobjednike...
Kad nisi kadar cijelo drugo poluvrijeme - u kojem ti treba jedan gol za ostanak na životu - prirediti nijednu šansu, možeš samo čestitati suparniku. Igor Bišćan ubacio je na ulasku u završnicu Murića i Gorgona, međutim rješenja nije bilo. Kad ocijeni da je protivnik favorit, on stavlja akcent na obranu. Očito njegov prirodan teritorij nikad ne bi mogao biti Las Vegas, ne povodi se za maksimom da tko ne riskira, ne profitira. Od aktualne Rijeke posložio je natjecateljski odgovornu momčadi, to je njegov rukopis i zasluga, angažman i motivacija bili su maksimalni, međutim ostali su korak kratki. Onaj korak koji je realna razlika u kvaliteti, premda Gent nije europska sila, ali i koji se u nogometu ponekad uspije prebroditi. I otići dalje.
Riječani su strepjeli, radilo se o utakmici čiji ishod ima utjecaj na solventnost jer za hrvatske klubove Europa nije samo bonus, s njom i bez nje krvna slika nije jednaka. Možda će za momčad sezona bez Europe u konačnici značiti bolji plasman u prvenstvu, ali danas je to udarac i gubitak. Nova šanse je tek za godinu dana...
Rijeka je od starta igrala nešto drugačije nego u Gentu, ne samo zbog rasporeda koji nije bio 5-4-1 nego 4-3-3, već pristupa, znatno više napadala je suparnika, držala ga dalje od svojeg gola, a s loptom nalazila način da kreira opasnosti. Više je vjerovala u vlastite mogućnosti. I povela, ali gol za 1:1 kao da je prelomio dvoboj... Kad je trebalo dodatno stisnuti gas pokazalo se - nije imala petu brzinu. Kamoli šestu.
Rani izlazak Čolaka bio je hendikep, ostali su bez klasične središnje špice na čemu baziraju dio napadačke igre. Iako je Puljić zabio. Bijeli su popadali po travi, hvatali se za glavu, a sad ostaje HNL zbilja.