Prije šest mjeseci bio je potpuni marginalac koji je Hajduku stvarao nepotrebni višak i na Poljudu su se borili s pitanjem “kako ćemo ga se riješiti u prosincu”. Ali, šest mjeseci kasnije Ohandza je postao kapitalac. Igrač na kojem Hajduk uzima 9 milijuna kuna zarade.
Slično kao i na Ercegu, samo s tom razlikom što je Erceg otišao u trenutku kada je imao produžen i “podebljan” ugovor, a Ohandza odlazi kao najslabije plaćeni napadač kadra Hajduka. I bez produženog ugovora. Treba li onda ponovno naglasiti kako se Ohandzi nije vjerovalo. Jasno je da treba, pa ćemo ponovno posegnuti za usporedbama.
Ohandza je bio glavni igrač Hajduka u ljeto 2015. kod trenera Burića, a isto je ponovio i kod Pušnika godinu kasnije. Na njegovim igrama Hajduk je došao do play-offa Europske lige dvije godine zaredom. Burićev Hajduk izveo je iz norveških fjordova, Pušnikov proveo preko Rumunjske i Ukrajine. Znalo se o kakvoj je klasi riječ, ali stalno je uz Ohandzu stajala etiketa “ozlijeđen”. I kada je bio i kada nije bio, uvijek se njegovo zdravlje držalo upitnim.
Različiti kriteriji
Za razliku od Futacsa koji je u Hajduk došao tijekom rehabilitacijskog procesa nakon operativnog zahvata na križnim ligamentima koljena, ozljedi zarađenoj u turskom Mersinu. Ali, Futacs je dobio ugovor s opcijom produljenja koja je aktiviran bez pregovora, automatski. Jer, Hajduk nije raskinuo ugovor do kraja ožujka 2017. godine. Futacs se ponovno ozlijedio, opet su stradali križni ligamenti, a ugovor je bez straha ponovno produljen.
Dok se Futacs ove sezone oporavljao, Ohandza je igrao i zabijao. Je li trebao biti frustriran što zabija u seriji utakmica i pritom ostaje bez novog ugovora u statusu najslabije plaćenog klupskog napadača? Je li trebao biti frustriran što kriteriji nisu bili isti, što se stalno uz njega vezivala sintagma “ako bude zdrav” dok su njegovi suigrači iz napada napunili liječničku ordinaciju na Poljudu? Mogao je biti frustriran, ali nije. Međutim, činjenica je da mu se nije vjerovalo. Ali, bitno je da je Kamerunac vjerovao u sebe. Od prekobrojnog postao je klupski kapitalac za prodaju. Samo zahvaljujući svojim igrama i Kopićevu trenerskom rukopisu.
Kako je rasla ponuda za Ohandzu
U četiri dana ponuda Kineza za Ohandzu narasla je gotovo dvostruko. Naime, prva je ponuda bila 1 milijun eura, pa je u subotu navečer došla druga od 1,3 milijuna eura. Ni ta ponuda nije zadovoljila Bijele, a onda je u ponedjeljak poslijepodne “podebljana” ponuda za još 200.000 eura. Ni to nije bilo dovoljno, jer Ohandzinih je 30%, što bi značilo da u odšteti od 1,5 milijuna eura Kamerunaac dobiva 450.000 eura, a Hajduku ostane čistih 1,05 milijuna eura. Ambicije Hajduka bile su i ostale 9 milijun kuna. Omogućila im je to ponuda od 1,8 milijuna eura, u kojoj je čistih 1,2 milijuna eura ostalo Bijelima. Zaradu od 9 milijuna kuna nitko nije mogao zamisliti prije nekoliko mjeseci. O prodaji Ohandze se čak nije ni razgovaralo. Ali, kako kaže pjesma, jedan poziv mijenja sve...