Na Rujevici su odlično procijenili. Možda su se, istina, malo i kockali (ne daj Bože neke ozljede), ali u nogometu za veći profit ponekad treba i riskirati, pogotovo u godini Svjetskog prvenstva. Riječani su odbili nekoliko zanimljivih ponuda koje su stigle na njihovu adresu u tijeku, ali i po završetku prošle sezone. Tada je već postalo jasno da će Filip Bradarić zastupati Bijele u Rusiji.
Što se u međuvremenu, do potpisa za Cagliari, moglo dogoditi? Moglo se dogoditi da cijena igrača samo još malo naraste. Najveća nogometna smotra najbolji je izlog. Nastupili ili ne, a dojučerašnji veznjak Rijeke upisao je 30-ak minuta protiv Islanda u grupnoj fazi, u CV-ju piše da ste bili dijelom nečega velikog. Još ako se kući vratite sa srebrom, kao što je pošlo za nogom Hrvatskoj, onda slobodno možete konstatirati da ste “dobili na lutriji”. Bradarić je postao riječka “srećka”, prodan je u trenutku kada je njegova tržišna vrijednost bila najveća!
Bespredmetno je razglabati o iznosu koji će klub s Kvarnera inkasirati (deset puta više nego što je uložio pri kupnji), cifra je to od koje, za naše prilike, “boli glava”. Jednim udarcem riješit će se polovica godišnjeg budžeta, i to je ono na čemu se gradi priča Bijelih posljednjih sezona, od trenutka kada je postalo jasno da fondacija Social sport izlazi iz kombinacija, odnosno da prestaje biti dijelom vlasničke strukture.
Samoodrživost. Riječ je to koju predsjednik Rijeke, Damir Mišković, svakodnevno ponavlja. U situaciji kada novih (ozbiljnih) sponzora nema, kao ni strateškog partnera, samoodrživost u ovom kontekstu znači prodaja. Ne pod svaku cijenu, ne pod mus. No, ako se pojavi klub spreman iskeširati koliko je to učinio Cagliari, onda razmišljanja nema. Bijeli su odradili još jedan odličan posao. Čujemo da su na Rujevici mogli izvući i nešto više, ali brzo će se zaboraviti ponuda Bordeauxa nakon što na račun Rijeke iz smjera Sardinije “legne lova”. Igrač je odabrao Serie A, preostalo je da jučer poslijepodne klubovi međusobno finiširaju posao. A milijun koji “nedostaje” negdje će se već namaknuti, preživjet će na Kvarneru i bez njega.
Preživjet će na Rujevici i bez Filipa Bradarića. Istina, momčad je ostala bez vođe na terenu. Ali to je već briga trenera Matjaža Keka. Mjesecima unatrag znalo se da kapetan odlazi na ljeto. Jednom su Bijeli “iskoristili džokera”. Lani, negdje baš u ovo vrijeme, ozbiljno se špekuliralo s njegovim odlaskom. Spominjala se tada Bologna, navodno je taj transfer već bio riješena stvar, a onda je igrač “povukao ručnu”. Iznimka koja potvrđuje pravilo. Podredio je osobnu satisfakciju uspjehu Rijeke, vodeći se sportskim motivom…
- U razgovoru s predsjednikom Miškovićem osjetio sam njegovu želju da ostanem. Bit će prilike za transfer - objasnio je svoju odluku veznjak i tako dodatno “kupio” Riječane.
Sve je išlo po planu
I to je, vjerojatno, jedan od razloga zbog kojeg mu godinu dana kasnije nitko neće previše zamjeriti što je odabrao Italiju, a ne Rijeci sigurno primamljiviju Francusku za svoju novu adresu. Bradarić i suigrači plasirali su se u skupinu Europske lige, netom prije toga produžio je ugovor s Bijelima do 2020. Sve je išlo po planu, zaključno s pozivnicom za Svjetsko prvenstvo.
Čekalo se da smotra u Rusiji završi pa da se krene u realizaciju očekivanog. Odlazak je logičan epilog. Nebrojeno se puta od strane Filipa moglo čuti kako ga zanima sredina u kojoj će igrati, u kojoj će se nastaviti razvijati. U obitelji Bradarić odvagali su da je to upravo Cagliari. Od prošlog ponedjeljka, točnije od trenutka kada se priključi momčadi koja je na pripremama u Turskoj i stavi se na dispoziciju treneru Rolandu Maranu, pa nadalje, sve je na “njima”...