Za Ivana Perišića već se pisalo da je najveći dužnik Vatrenih. Manje je bitno što bi mu netko spočitnuo koju lošiju partiju, jer kad se pobijedi govori se o junacima i zaviruje u nove perspektive, Hrvatskoj treba Perišić čija su igre za naslovne uloge. Krilo koje prolazi suparnike i lomi obrane, iz čijeg govora tijela isijava moć, a brzina i konkretnost "dižu sa stolca“.
Međutim, Perišić, iako je u jednom razdoblju bio upravo takav, možda i najbolji igrač nacionalne vrste, ni u kvalifikacijama za SP, niti dosad na Mundijalu, ne nudi se u punom svjetlu. Premda je, uz Modrića, jedini startao u sve četiri utakmice, a s Islandom i zabio za pobjedu, protiv Danske opet nije mogao provesti naume u djelo. Za razliku od Ante Rebića koji lomi silinom i brzinom, on djeluje mekan, nedorečen.
Negda bismo konstatirali da je mu proći jedan na jedan kao popiti čašu vode, a ući u šansu jednako lako kao profesoru matematike riješiti jednadžbu s dvije nepoznanice. Ovdje u Rusiji više smo mu pljeska udijelili za požrtvovnost u defenzivnim akcijama, a zapinjao je u onome što mu je bio zaštitni znak. Možda, dijelom, baš zbog obrambene odgovornosti, ali to nije potpuni odgovor je današnji vrhunski igrači navikli su djelovati u oba pravca.
Prije Svjetskog prvenstva više smo skepse imali na račun Rebića, kako će se snaći u situacijama kad djeluje desno, a Hrvatska napada i dolazi na gusti blok. No, u četiri utakmice ispostavilo se da su Vatreni malo igrali na posjed, više na kontre, što je napadaču Eintrachta upisano u DNK-a. Koristeći sve vrline, a svjestan mana, bio je jedan od glavnih protagonista u Dalićevoj momčadi. Zabio Argentini, izborio kazneni udarac s Danskom…
Kad bi i Perišić "stavio na stol“ kompletan arsenal aduta kakve pamtimo od prije dvije-tri godine, protivnici koji nas čekaju na putu do finala mogli bi se samo pomoliti. U protivnom neće čuditi posegne li izbornik za drugim rješenjem. U bilo kojem času. Dalić je odvažan trener kojem je jedina svetinja rezultat Hrvatske i kad procijeni da treba napraviti promjene u ekipi, poput slanja Vedrana Ćorluke na klupu, on to učini…
Kod Perišića je zadovoljan zalaganjem i defenzivnom angažmanom, no već je Rusija rival protiv kojeg će Hrvatska, vjerojatno, konačno imati ozbiljniji posjed i najviše od svega treba mu čovjek koji će razmontirati Čerčesovljev bedem.
Perišićev pad zbio se u Interu, a u reprezentaciji se samo reflektira. Na startu protekle sezone igrao je odlično, da bi se tek u završnici vratio iz dugotrajne krize. Čuveni ruski pisac Fjodor Mihajlović Dostojevski jednom je konstatirao:
"Ako si se zaputio prema cilju, pa počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji na tebe laje, nikad nećeš stići.“
Dojam je da je Perišiću nešto odnijelo barem dio koncentracije na druge teme…
Protiv Danske imao je šest udaraca na gol, slobodnjak koji je završio u živom zidu, pokušaj s lijeve strane blokiran od prvih igrača do njega, zapucana šansa sa šest metara kad je prvo ljevicom promašio loptu, pa desnom pucao preko gola, u drugom poluvremenu svijeću koja bi i u ragbiju bila neučinkovita, još jedan blokirani šut s lijeve strane i kao zadnje na Pivarićev centaršut udarac nogom sa sedam metara, kad je bio pokriven, preko vrata. Komplimenti za zalaganje, koje je na visokoj razini, ali sve je to više sugestija nedostatka prave forme.
Izbornik se opredijelio za igru s dva napadački nastrojena krila i na tome je ustrajao. I lakše je po bokovima nego kroz sredinu jer u današnjem nogometu samo povremeno se nekoga može iznenaditi "kroz trbuh“. Gledajući ruske analize na televiziji, imaju golem respekt prema Hrvatskoj. Ističu uloge naših igrača u Realu i Barceloni, a njihovi stručnjaci sugeriraju izborniku da se na brani s petoricom nego četvoricom u zadnjem redu te pojača broj igrača u vezi, možda će se tako ravnopravnije odupirati, da ih protivnik ne stisne u škripac. Svaka varijanta, što god Čerčesov odlučio, kod domaćina se bazira na kompaktnosti i Perišić će morati biti odlučniji i precizniji, ne bi li nešto više napravio.
Još na američkoj turneji Dalića je Rebić impresionirao više nego zvijezda Intera, a pravi zalet Kovačev miljenik uhvatio je u finalu njemačkog Kupa s Bayernom kad je s dva gola donio trofej u Frankfurt i demonstrirao da je neuhvatljiv za igrača poput Hummelsa. U susretu s Danskom imao je osam uspješnih driblinga i sedam obećavajućih dodavanja, jednako kao i Luka Modrić. Na djelu je dokazao Dalićevu najavu da je preskočio Perišića. Održi li formu, a Ivan je digne, Hrvatska će imati krila s kojima može i to titule.
Na Euru u Francuskoj Perišić je igrao odličan nogomet, zabio je Češkoj i Španjolskoj, protiv La Roje i asistirao, no s Portugalom je njegov šut, kao i kompletan hrvatski nastup bio - "stativa". U Rusiji je, barem zasad, naša reprezentacija napokon "na štihu“. U Perišiću i Rebiću imamo jedan od najboljih krilnih tandema na Svjetskom prvenstvu, čak i s izdanjem "omiškog bombardera“ koje u više utakmica nije bilo na razini najboljeg što od njega pamtimo. No, najvažnije utakmice tek treba odigrati, na kraju se junaci Mundijala pamte upravo po prikazanom u njima.