Hajdukova "crna mačka" zvana Gorica jučer je napokon pala na Poljudu. Nakon četiri neuspješna pokušaja, Bijeli su konačno uspjeli pobijediti momčad Sergeja Jakirovića i tako zadržali priključak na vrhu. Trener Hajduka Damir Burić najavio je promjene nakon utakmice u Koprivnici, a one su najviše došle do izražaja u vidu vraćanja sustava igre u 4-3-3, sličnog onome u kakvom je igrao Siniša Oreščanin, s dva široko postavljena napadača i malo povučenijim Caktašem, piše Slobodna dalmacija.
Kao što je i sam rekao na press konferenciji nakon utakmice, to je učinio iz razloga što je htio imati više igrača u sredini kako bi lakše osvajao druge lopte, kojih je očekivano bilo velik broj, a iz kojih su gosti najopasniji. No, nije to jedini razlog zbog kojeg je sustav bio primjereniji. Više igrača u sredini omogućava i bolju kombinatoriku, a priče o manje ili više napadačkoj formaciji nemaju previše smisla, jer u današnjem nogometu nije važna formacija kao takva, već uloga pojedinaca unutar nje.
Tako je Hajduk jučer izgledao više napadački orijentiran nego do sada, o čemu najbolje svjedoči broj i kvaliteta prilika koje su Bijeli stvorili u prvom poluvremenu. S više igrača u sredini bilo je lakše stvarati šanse na protivničku postavljenu obranu i Bijeli su nerijetko igrom u širinu stvarali višak u protivničkoj trećini.
Istina, Gorica je u nekoliko navrata mogla zaprijetiti Bijelima, ali to je uglavnom bilo zbog pogrešaka u obrani, i to većinom individualnih. Stoga je nepotrebno tome pretjerano davati na težini. Gosti su također poznati po beskompromisnoj duel igri koja nerijetko graniči s dopuštenim, ali domaćini ni tu nisu previše zaostajali, a kada je Ndiaye zaradio drugi žuti karton, bilo je jasno da utakmica može otići samo u jednom smjeru.
Analiza utakmice protiv Slaven Belupa koju je trener Bijelih održao s igračima nagovijestila je da je bio svjestan stvari koje su se trebale popraviti, a jučerašnja predstava donijela je i potvrdu toga. Primjerice, nije bilo toliko besciljnih ispucavanja lopte, za što je velikim dijelom također bila zaslužna promjena sustava. Bočni igrači mogli su se postaviti visoko, znajući da im centralni vezni mogu pomoći bez da sredina ostane ispražnjena - u izgradnji napada, ali i u obrani.
Što se tiče pogodaka, prvi je došao nakon osvojene druge lopte, a drugi iz kontranapada, iz čega je vidljivo da se promjenom sustava dobilo na jednom segmentu, dok se na drugom nije ništa izgubilo, štoviše, izgledao je još i bolje. Mora se spomenuti i treći gol koji je bio rezultat trenutka inspiracije Josipa Juranovića. Hajdukov kapetan fantastičnim je prodorom i još boljim udarcem postigao pogodak koji će zasigurno konkurirati za najbolji u sezoni i njime završio priču.
Zaključak svega je da je Hajduk odigrao jednu zrelu utakmicu i pobijedio neugodnog protivnika uz apsolutnu dominaciju na terenu, nešto što primjerice Osijek i Rijeka nisu uspjeli. Ipak, najpozitivnije od svega jest činjenica da je trener Burić uvidio probleme sustava i na njih reagirao adekvatno i pravovremeno. Sada na red stižu tri jako teške utakmice, koje će također zahtijevati taktičku prilagodbu, a ostaje za vidjeti u kojem obliku će ona doći.