Na Pittodrieju su Riječane dočekali već poznati galebovi te – predsjednik Damir Mišković.
Iako je s njima doputovao u autobusu, prvi je izišao ispred stadionskog ulaza te dao podršku cijelom stručnom stožeru te igračima.
Tek sat vremena prije početka susreta otvorio se škotski stadion na kojemu se očekivalo 60-ak gostujućih navijača koji su preuzeli upravo toliko ulaznica, a netom prije polaska, ispred hotela gdje su novinari bili smješteni, pronašli smo istarsku obitelj koja je poželjela četiri ulaznice. Dobili su ih uz jedan uvjet, a taj je bio da počnu navijati za Rijeku umjesto kluba koji otac simpatizira od mladih dana.
Armada je otprilike dvadesetak minuta prije starta počela zauzimati svoja mjesta te skandirati “England”, taman malo prije negoli je jedan od domaćih glazbenika izveo škotsku himnu – na gajdama. Tko zna, možda Redse baš ‘nabrijava’ taj zvuk, a ne crveno-bijela koreografija njegovih pretežito mirnih navijača…
Atmosfera je odmah krenula gurati Donse prema Prskalu, međutim, još više pritiskati glavnog suca na svaki pad domaćih igrača. A bilo je dosta uzaludnih padova i simuliranja, netipično za otočki nogomet!
No, brzo je pogodak Lončara utišao optimistične tribine te bila pravi melem za Bišćana i Bijele. Ako je još i bilo nade, isključenja Oja ubilo je svaku nadu Redsa, pa onda još i pogodak Čolaka... Inače, Armada je navijala, no i nastavila svoju borbu.
Ipak, sinoć nije bilo vrijeme za teške teme već ipak za slavlje. Rijekinu momčad još samo jedan (veliki) korak dijeli do skupine Europske lige!