Na Kovačevoj listi “zabetoniranih” za Brazil nedvojbeno je i ime Ivana Perišića. No, bočni veznjak, kojem su glavni forte pokretljivost i hitrina djelovao je u St. Gallenu sputano. Borio se s loptom kad bi je trebao ovladavati bez teškoća. Što nije valjalo?
- Prvo, teren je stvarno bio loš. Drugo, nas više od 50 posto imali smo testiranja, noge su nam bile teške, trebalo nam je puno da uđemo u utakmicu.
Koja je neko vrijeme tekla krivim putem....
- Primili smo dva glupa gola iz dvije bezvezne situacije, jedna izgubljena lopta na sredini i u sljedećem navratu ispucana. U svlačionici smo popričali da moramo bolje, skupili smo se i to je bilo to.
Ne samo zadnji red, kompletna defenziva nije “klapala”.
- Nismo bili dovoljno agresivni. Svih 11 igramo i obranu i napad, nismo funkcionirali zato što smo im u sredini ostavili previše prostora dok su imali loptu. Na raspolaganju nam je 20-ak dana u svibnju i lipnju, nadam se da će to biti dovoljno. Zaista je istina da smo na nogama “nosili teret” što je posljedica testova koje smo prošli. Međutim potom smo se probudili, na kraju samo čak mogli pobijediti, napravili smo još barem tri dobre šanse. Ja sam promašio jednu u prvom, Dudu je imao u drugom... Šteta.
Koju ocjenu biste dali za svoj učinak?
- Uvijek treba malo sreće. Gol sve promijeni, nakon što ga daš mnogo je lakše. Da sam pogodio, dojam bi bio drukčiji. Ali kažem, igrao sam u nedjelju, u međuvremenu nismo za pravo trenirali, bilo mi je teško.
Vama je barem jednostavno - gledate Olića i samo se potrudite da budete bolji od njega. U tom slučaju pljuštat će komplimenti.
- Kad smo došao u Wolfsburg rekao sam puno puta da bih otišao iz Borussije samo da vidim kako on trenira i daje sve od sebe, na svakom treningu i utakmici. Iznimna mi je čast igrati s njim. Olić mi je jedan od idola iz vremena kad sam još praktično bio dijete, a on je tek počinjao. Svakako mi je pomogla godina s njim, nadam se da ću izgurati koliko i on. Bit će teško jer Olić je zbilja životinja, u pozitivnom smislu.