PIŠE A. LESIČKI Dinamo je grubo oštećen! Opet! Nakon pljačke u Maksimiru, Antonio Lahoz u uzvratu bio je puno perfidniji...

1. Prestrog sudački kriterij u Pireju

Dinamo je grubo oštećen! Opet! Nakon pljačke u Maksimiru, Antonio Lahoz u uzvratu bio je puno perfidniji od svog kolege Tagliaventa. Ono čemu smo svjedočili u Pireju bio je školski primjer kako te sudac može oštetiti a da ne snosi nikakve konsekvence. Ključne detalje je dobro odsudio. Golovi su bili, penal je Gonçalo skrivio kao što je i Pivarić zaradio isključenje. Ali… Da li je Josip Pivarić trebao dobiti prvi žuti? Je li uoči isključenja napravljen čisti prekršaj nad Rogom? Omjer u kartonima (6-0) i prekršajima (17-9) u utakmici u kojoj su protivnici bili tu negdje, bacaju sumnju u motive španjolskog suca. Ili kriterij koji se bitno promijenio nakon Hodžićeva gola. Više nije puštao čvrstu igru već se i za najmanji dodir svirao prekršaj. A Dinamo je imao kartonirane Pivarića i Roga koji su nositelji agresivne igre… Čestitke Lahozu koji je svoj zadatak odradio besprijekorno. Šefovi će biti zadovoljni. Inače, dopredsjednik Olympiacosa je otac Theodorea Theodoridisa, dopredsjednika Uefe. Nekako sumnjamo da su Grci sve prepustili slučaju. Možda je vrijeme da Dinamo zaštiti interese preko Davora Šukera! Što će ti čovjek u Uefinoj vladi kada te njihovi ljudi kradu gdje stignu…

2. Nemoćni samo protiv Bayerna

I u Pireju se potvrdilo da Dinamo nije zalutao u europsku elitu. Od četiri utakmice, tri su odigrali na visokoj razini. U dvije dominantni, protiv Bayerna nemoćni, ali u Grčkoj barem u egalu. Nažalost, to im se nije vratilo kroz bodove. Slike Dinama od prije dvije, tri godine i ovog danas su nebo i zemlja. Zoran Mamić i njegov stručni stožer rade dobar posao. Stvorili su ozbiljnu momčad koja se nosi s puno jačim i financijski potkovanijim protivnikom i bez nekoliko ključnih igrača. U Pireju nije bilo Ademija, Soudanija, Pinta i Schildenfelda dok je Sigali dobio posljednjih desetak minuta. A zamislite kako bi ovaj Olympiacos izgledao bez petorice udarnih igrača. Zorana Mamića uvijek će pratiti sjena velikog brata, ali svakom europskom utakmicom dokazuje da je talentirani trener kojem se smiješi lijepa karijera. Da, istina je da mu Zdravko Mamić čuva leđa i da je stao uz njega u situacijama kada su prethodnici letjeli maksimirskim štengama, ali u tome nema ničeg lošeg.

3. Loša izdanja kod Splita i u Rijeci

Četvrti poraz u pet utakmica… No, postoji razlika između prijašnjih negativnih serija i kriza te ovoga danas. Izuzev prvog poluvremena na Parku mladeži i onoga na Rujevici poslije isključenja Taravela, Dinamo je bio bolji ili barem ravnopravan suparnicima. A igrali su dvije s Olympiacosom, ozbiljnom Rijekom i Splitom. Kup u Bjelovaru nije ta kategorija da bi se uzelo u obzir. Realno, Dinamo je nakon četiri kola Lige prvaka trebao imati dvostruko više bodova. A kada mi nakon četiri utakmice pričamo da Dinamo nikoga nije razočarao i da su ‘modri’ još uvijek unutra za europsko proljeće, onda je jasno kako nema krize igre već rezultat nije u skladu s onim što Dinamo pruža na travnjaku. Negdje se mora otvoriti. Možda baš u Londonu…

4. U Grčkoj su padali Juve i Atletico

U paklu Pireja, ne tako davno, padali su europski doprvak Juventus i Atlético Madrid. Specifična je to publika koja ne prestaje navijati bez obzira na rezultat. A stadion je dušu dao da se osjećate kao na streljani. Međutim, ‘modri’ se nisu uplašili što je znak da se znaju nositi s pritiskom i atmosferom linča. Na zagrijavanju, krenuli su se istezati odmah ispod najžešćih navijača koji su približavanje igrača Dinama shvatili kao provokaciju. Sipali su uvrede, prijetili, htjeli iskočiti iz vlastite kože. No, nikoga nisu impresionirali. Antolić im se smijao u lice, Rog im je okrenuo leđa, Pjaca ih frajerski fiksirao pogledom. To je taj karakter koji ova generacija njeguje u svlačionici i koji mora doći do izražaja.

5. Nemaju džokera poput Parda

Kako je utakmica odmicala, tako je fizička moć ‘modrih’ vedeta počela kopniti. Ozljede i suspenzije bitno su prorijedile kadar pa na klupi i nije bilo ozbiljne zamjene. I dok je Marco Silva pronašao svog aduta u Pardu, Zoran Mamić nije imao koga ubaciti u igru. Sigali i Pavičić su do jučer bili pacijenti klupske ambulante, Henriquez je izvan forme, Šovšić je ovdje tek da popuni broj… Možda Ćorić, ali tijek utakmice, ozljeda Hodžića, isključenje Pivarića i grčevi Fernandesa nisu mu išli na ruku. Na zimu treba krenuti u ciljani šoping ili barem izvući dvoje, troje talenata koji će se odgajati za seniorski nogomet visoke rezine. Benković je već tu, svakom utakmicom nudi se Šunjić. Pa Çekiçi, Gojak… Dinamo nikada neće, poput Olympiacosa, kupiti igrača kalibra Ideye Browna u fotofinišu prijelaznog roka za 15 milijuna eura, ali pametna implementacija talenata mogla bi riješiti problem dužine klupe za utrku na tri kolosijeka.