U našoj nogometnoj predaji zauzela je mjesto otvorene rane nakon tragičnog poraza u Beču 2008. godine, premda se u proteklih dvadesetak godina Turska zapravo isprofilirala kao draga mušterija hrvatske reprezentacija.
Od 1996. godine i Vlaovićeva pobjedničkog gola u Nottinghamu, preko onih dviju utakmica doigravanja za Euro 2912. (3-0 i 0-0) kada je Bilićeva momčad protutnjala Istanbulom pored skamenjenog Hiddinka, pa sve do Čačićeva uspjeha u Parizu na startu Eura 2016., Hrvatska se nameće kao favorit. U sljedećih pet natuknica evo i odgovora “zašto Hrvatska”...
1) Tradicija
Nakon onog pucnja u vlastitu nogu na Euru 2008. reprezentacija je s Modrićem, Rakitićem, Ćorlukom i Olićem pokazala da zna izvlačiti pouke iz skupih lekcija. Kada su se sljedeći put sudarili s Turskom, spomenuti su igrači iznijeli presudni teret uspjeha (Olić, Mandžukić i Ćorluka strijelci u 3-0 pobjedi) i nekoliko dana kasnije u zagrebačkom uzvratu rutinski sačuvali prednost. U Parizu je utakmica bila jednosmjerna ulica, riješena doduše majstorskim Modrićevim pogotkom s distance, ali svejedno jednosmjerna ulica.
2) Napadački arsenal
Nikola Kalinić nesuđeni je transferni rekorder u Hrvata, ovog je ljeta kucao na vrata Napolija u poslu vrijednom 35 milijuna eura, ali u taboru nacionalne momčadi svejedno mora čekati priliku s klupe jer su mu konkurenti također prepoznate međunarodne klase. Hrvatska je rijetko u prošlosti raspolagala ovako bogatim fondom napadača i ofenzivnih veznih igrača, opasnost sijeva nakon centaršuta jer Mandžukić i Kalinić umješno plivaju kao target-napadači, ali dolazi s bokova nakon prodora Perišića i Pjace, a ništa manje ubojiti nisu niti projektili veznih igrača Rakitića, Modrića i Brozovića. U prijevodu, težak dan u životu golmana Babacana.
3) Kompetentne zamjene
Odlaskom Srne momčad je izgubila lidera, ispadanjem Subašića iz kadra ostala je bez racionalnog i staloženog vratara, ali Čačić raspolaže dovoljno potkovanim rosterom da adekvatno začepi rupe. Srnu će vjerojatno zamijeniti Vrsaljko, iako bi ulogu mogao odigrati i Jedvaj koji u Leverkusenu već drugu sezonu standardno igra desnog braniča. Kalinić je na startu Hajdukove sezone demonstrirao vrlo dobru formu i može kompetentno uskočiti umjesto Monacove “jedinice”.
4) Terim nema plan B
Rani pogodak u turskoj mreži - preslika sinopsisa iz prvog dvoboja Čačićeva mandata Hrvatska vs. Bugarska (3-0) kada je Perišić već u 2. minuti otvorio suparnika - značit će i kapitulaciju Terimove momčadi. Turski izbornik, naime, danas nema plan B, njegov se zagrebački plan svodi na obrambeni presing i na očekivanje prekida za Calhanoglua. Devetnaestogodišnji mladići Mor i Ünai jesu talentirani, ali još nedokuhani za ovakve izazove.
5) BLAGI defetizam
Turska je javnost ispratila momčad u pomalo defetističkom raspoloženju. Autoritet karizmatičnog Terima još nije doveden u pitanje, ali većina kroničara ne vjeruje da njegov revolucionarni zaokret u izboru igrača može donijeti uspjeh preko noći.