Kolega je na kavi nizao argumente protiv, smatrajući da je ipak najbolje igrati protiv najboljih, no iako sam načelno kimao glavom u znak odobravanja, na kraju sam ostao pri svojoj tezi da je ispadanje iz elitne skupine Lige nacija za Hrvatsku vrlo dobra stvar. Zašto? Iz čiste pragmatičnosti...
OK, ostali smo bez prilične kamare para i mogućnosti lakšeg proboja na Euro, pa i tog prestižnog nastupa na uvodnom izdanju Final Foura Lige nacija, ali pogled unaprijed, nadamo se, s obzirom na status nositelja nudi “stress free” kvalifikacije, a nakon Europskog prvenstva i novu eru “vatrenih”.
Naime, budući da će se nakon Eura od reprezentacije sigurno oprostiti Modrić i Rakitić, lako moguće i Badelj te netko četvrti, Zlatko Dalić morat će ući u opsežnu rekonstrukciju i adaptaciju neke nove reprezentacije. Jer, izgradnja novog veznog reda i postživot nakon Luke i Rakete neće biti tako lako osmisliti.
Upravo je stoga dojam da će nova era “vatrenih” biti bolje provodljiva u duelima s Austrijom, Walesom, Češkom, Finskom, Norveškom, nego u sudaru s teškašima, s kojima je svaka utakmica na nož, a uvijek prijeti i zvučni zveket poput onoga iz Elchea.
S obzirom na to da će tada krenuti “akcija Katar” te da će reprezentacija, dakle, preživjeti velike preinake, čini se mnogo lagodnijim sudarati se s momčadima iz nižeg ranga, u kojima se proces prilagodbe lakše i bezbolnije provodi. Bez pritiska i manije rezultata, odnosno straha od teških posrtaja, bit će to idealno vrijeme za redizajn velike generacije, koja se ionako slagala od veznog reda nadalje.
Bez ponajboljeg veznog para svijeta, te niza ađutanata, bit će važno biti strpljiv i mudar te pronaći nove kreatore i generale. Ima do toga, jasno, još dosta vremena, no iz perspektive neizbježne renovacije grupa B Lige nacija čini se idealnom platformom.