Nema nam spasa, jer i nije tako strašno to da je naše društvo kronično podijeljeno (ustaše vs partizani, sjever vs jug...), čini se da to nosimo u genima, nego se strahota krije u činjenici masovnog odobravanja huliganskih ispada na Braču, to jest u Bolu (Zdravko Mamić) i kasnije u Supetru (Janica Kostelić).
Nema nego priznati da je kod nas govor mržnje utjelovljen, pa se potom na temeljima ružnih osjećaja mogu događati razni ispadi, čak i teža kaznena djela. Kako ne bi bilo dileme, kod dežurnih analitičara tekstova, odmah ću se opredijeliti s ocjenom da je i reakcija pravosudnih organa, u ovom slučaju odluka sutkinje prekršajnog suda Snježane Radovniković, to da se sedmorica mladića, koji su vrijeđali Kostelićku, zadrže u pritvoru nakaradna i neprimjerena.
Takvih ili sličnih beskrupuloznih, sramotnih napada već je bilo, baš napretek, pa vinovnici nisu pritvarani do okončanja postupka. Tako da otklonim sve koji zlonamjerno tumače novinarske tekstove.
Međutim, postavlja se osnovno pitanje dokad će se u našem društvu tolerirati govor mržnje, kukavička šakanja i strašni verbalni napadi, koji se u jednoj fazi provode samo na riječima, ali su u razvoju blizu linča.
Nemojmo biti naivni, tri žene koje su bile u automobilu na trajektu za Supetar i kasnije na supetarskoj rivi morale su se osjećati ugroženo kad ih okruži trideset ili pedeset neodgojenih balibana, pa kad riču svakakve rječetine, kese se, tvrdi se čak i udaraju po karoseriji automobila. I da stvar bude tragičnija, državnj tajnici je sugerirano da ode u rikverc, jer joj nitko ne može garantirati sigurnost.
Napadi s predumišljajem
Zakon je za sve jednak, svi pred zakonom zaslužuju isti tretman, sve je to točno, ali ipak ovi huliganski obračuni s Janicom Kostelić su nešto drugo, rekao bih kvalificirano zlodjelo.
Dakle, s predumišljajem, organizirano, nikako djelo na mah, ono da te netko iživcirao ili nekim gestom izazvao pa si nekontrolirano, pretjerano, prekomjerno reagirao.
Može sad i onaj mladić koji je doletio iz potaje, pa udario Zdravka Mamića, uglavnom nevoljenog gazdu hrvatskog nogometa, tumačiti kolikogod ga je volja, mogu ga pripremiti odvjetnici, osigurati svjedoci, s lakoćom iz navijačkih trupa, ali je činjenica da ga napadnuti nije ničim izazvao osim ako dotični Domagoj Ivelić ne misli kako na svetu bolsku rivu savjetnik Dinama nije smio kročiti. No, “udariti Mamića u glavu, onda je to uvijeno rečeno nepoželjni, ali eto opravdani čin“.
U stvari, u pojedinim medijima, naročito na portalima i kod opskurnih blogera, koji na primitivan način dokazuju svoju privrženost Hajduku, taj uličarski napad na Mamića doživljen je kao “podvig heroja”.
I ne samo to, nego neki navijači odvjetnici tvrde da za tu “šaku u Mamićeva templa” maksimalna kazna može biti 350 maraka, što će prikupiti članovi navijačke udruge. A da nije prekid sezone, da se igraju utakmice sto posto bi na sjeveru Poljuda osvanuli transparenti podrške “junaku”...
Jedino je u Sportskim novostima objavljen naslov: “Ni Mamić, ni Marić, ni bilo tko nije zaslužio huliganski napad”. Uglavnom u vezi s drskim ispadima u Bolu i Supetru, javljaju se razna mišljenja, koja se svode na formulu osude napadača, uz fatalni dodatak “ali”.
U ružnu formulu izlanuo je bivši predsjednik države Ivo Josipović kad se referirao na huliganske ispade naših navijača na kvalifikacijskoj utakmici reprezentacije Hrvatske na gostovanju protiv Italije u Milanu. A i ti su vandalizmi bili smišljeni, tako da zaslužuju dobiti tretman sportskog terora. Josipović je osudio huligane, kao što mnogi danas rade, pa je onda upotrijebio taj nedostojni “ali”, kojim napadače amnestira barem na neki način, jer su kao po nekom iščašenom sudu logična reakcija gledatelja...
SDP-ov pucanj u prazno
Zanimljivost je da su političari, pardon SDP-ovci u prvom redu, pokušali kao korektnim tumačenjem događaja zaraditi punat u javnosti. Pa kad su oni bili na vlasti baš ništa nisu uradili po pitanju divljaštva (sjetite se ugroza s plinskim bocama na zagrebačkoj ulici), a nisu poduzeli ništa ni na temu provedbe Zakona o sportu.
Lijepo je poentirao Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti: – Sijanje i poticanje mržnje i nasilja s jedne strane, a zataškavanje i toleriranje s druge vodi uvijek u jednom smjeru – u kaos u kojem više nitko nije zaštićen, ni trovači koji ga potiču, a ni oni koji ga toleriraju i ignoriraju...
Što se Hajduka tiče s Poljuda se ograđuju, pa i osuđuju nasilje navijača, pitanje je hoće li doći dan da Ivan Kos, kao predsjednik časnog kluba, poduzme i oštrije mjere. U tom navijačkom pretjeravanju dogodio se presedan, objavila je Slobodna: – Bravo! Zagreb se ispričao hajdukovcu!
Isprika je stigla s izvjesnim zakašnenjem, ali je dobro došla, jer su je potpisali gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, zatim Zorislav Srebrić (HNS), Tomislav Rukavina (Dinamo), Darko Cvitković (ZNS) i to zato jer su trojica zg-huligana pretukla 16-godišnjeg navijača Hajduka nakon derbija na Maskimiru.
E to je događaj koji budi nadu da se može protiv divljaka, zato projekt “Navijajmo zajedno“ zaslužuje potporu i medija i vlasti.