Jedne prohladne večeri, u prosincu 1997. u Marseilleu, nakon ždrijeba skupina za SP u Francuskoj, Miroslav Ćiro Blažević mi je rekao:
- Sine, ovo sad je najljepše razdoblje za izbornika! Osigurali smo plasman na SP, znamo i s kim ćemo igrati, pa ću sljedećih pola godine uživati u svemu, bez stresa! I to se zadovoljstvo ne može platiti - pričao je nam je tada Ćiro, u predvečerje povijesnog hrvatskog uspjeha i osvajanja bronce pola godine kasnije na SP-u.
Blažević je, usput, u sezoni 1975./76., bio izbornik Švicarske, prvi Hrvat na švicarskoj klupi. A sad kormilo Švicarske u rukama drži Vladimir Petković (54), također bosanski Hrvat, bivši nogometaš Sarajeva, koji je u ovu zemlju došao prije 30 godina, a izbornik je postao prije tri i pol godine, nakon SP-a u Brazilu, naslijedivši Ottmara Hitzfelda.
Vladimir Petković
Smiješno i apsurdno
U telefonskom razgovoru Petković je najprije prokomentirao Ćirinu teoriju o najljepšem izborničkom razdoblju, onome nakon ždrijeba, pa do početka SP-a...
- Ha-ha... Dobra je ta teza, ali meni je najljepše bilo kad smo osigurali nastup na SP-u! U toj je sekundi rezultat postao opipljiv, naplatili smo uloženi trud, a sad je pred nama ono neutralno razdoblje, u kojem razmišljamo o suparnicima i organizaciji boravka u Rusiji. No, sigurno je da će ovi dolazeći mjeseci biti manje mentalno zahtjevni, manje stresni, ali koncentraciju moram zadržati - kaže Petković, koji je u deset kvalifikacijskih utakmica sa Švicarskom upisao čak devet pobjeda i samo jedan poraz, ali tek je u dodatnim kvalifikacijama protiv Sjeverne Irske (1:0, 0:0) izborio nastup na SP-u!
Ostvarili ste najbolji rezultat Švicarske u kvalifikacijama svih vremena, ali umalo ste “izvisili”!?
- Hm... Da, to je smiješno i apsurdno, međutim tako je kad sustav natjecanja nije omogućio drugoj najboljoj momčadi po skupinama izravan plasman na SP. I ne vjerujem da će se slična situacija tako brzo ponoviti. Nakon svega, strahovito sam ponosan na svoju momčad, napravili smo veliki rezultat.
Vladimir Petković
Koliko vam je teško bilo psihološki pripremiti momčad za dodatne kvalifikacije u takvim uvjetima?
- To je i presudilo, ta naša mentalna spremnost i snaga u tim utakmicama s Ircima! Jer, nakon tih devet pobjeda bilo je vrlo teško psihološki pripremiti momčad i objasniti igračima da unatoč tome što su već dosad napravili mnogo, zapravo još nisu napravili baš ništa! Srećom, pokazali smo zrelost i mentalnu čvrstinu, što se najbolje vidjelo na uzvratu u Baselu, kad smo držali sve konce igre i znali smo sačuvati 1:0 prednost iz prve utakmice u Belfastu, nismo gubili glavu čak ni nakon velikog broja promašenih šansi.
Kakvo ste iskustvo izvukli s lanjskoga Eura u Francuskoj, na kojem vas je Poljska eliminirala u osmini finala nakon izvođenja 11-eraca?
- Šteta je što uoči tog Eura nismo imali više vremena za stvaranje momčadi. To je dugotrajan proces, sve je išlo vrlo sporo, imali smo nekih unutrašnjih problema, nije sad važno kakvih i kojih, tako da smo sve uspjeli konkretizirati tek u svibnju, na pripremama za Euro. I da smo ranije uspjeli napraviti neke stvari, vjerujem da bismo prošli Poljake, jer nam je doista nedostajalo vrlo, vrlo malo. Ali, to smo iskustvo iskoristili u dolazećim kvalifikacijama, koje smo odigrali na visokoj razini.
Vladimir Petković
Je li taj proces stvaranja momčadi dovršen, ili je to beskrajni proces?
- Dobro ste to rekli, to je beskrajni proces, nikad to nije dovršeno. Taj se proces stalno obnavlja, po ciklusima, uvijek moraš imati konkurenciju, oni koji su “unutra” moraju znati da nisu “Ustavom zaštićeni”, jer ima i drugih igrača koji bi željeli ući u taj izabrani krug. Ali, želio bih samo istaknuti da se kod mene mjesto u nacionalnoj vrsti ne gubi preko noći, ne ostavljam igrače na cjedilu poslije prvog podbačaja, ili negativne situacije u njihovim klubovima.
Sretni zbog Brazila
Koliko je Švicarska danas bolja u odnosu na lanjski Euro?
- Ne znam jesmo li bolji, ali smo sigurniji i psihološki stabilniji, stvorili smo pobjednički mentalitet i znamo se izvući iz teških situacija. Iako pokušavamo predvidjeti neke situacije, gdjekad se dogodi da upadnemo u “crnu rupu”, no sad znamo adekvatno reagirati i to smo pokazali u ovim kvalifikacijama. A najvažnije u svemu je da smo tu silnu pozitivnu energiju unutar naše svlačionice uspjeli prenijeti van, cijela je Švicarska to vidjela i zasad iza sebe imamo medije i javnost. Jasno je da su dobri rezultati bili akcelerator stvaranja i prenošenja te pozitivne energije, bez koje je nemoguće napraviti velike stvari.
Vladimir Petković
Trebat će vam mnogo pozitivne energije i stabilnosti na SP-u u Rusiji! U skupini ste s Brazilom, Srbijom i Kostarikom...
- Neće biti jednostavno, ali smo, s druge strane, zadovoljni što imamo tako atraktivne suparnike. Za prvi okršaj s Brazilom moramo biti maksimalno spremni i uz nadu da oni neće biti na svojoj najboljoj razini, vjerovat ćemo u pozitivan rezultat. Bilo bi sjajno “desnom nogom” zakoračiti u natjecanje, kudikamo bi onda lakše bilo nastaviti igrati. Znamo li da će druga momčad iz naše skupine u osmini finalu ići na Njemačku, moramo razmišljati i u tom smjeru.
Je li vaša skupina praktički druga “skupina smrti”, nakon one u kojoj su Hrvatska, Argentina, Nigerija i island?
- Ne bih upotrebljavao tako tešku riječ, hajdemo radije te skupine nazvati zanimljivima, barem po tri momčadi iz svake skupine mogu izboriti plasman među 16. Cilj moje, a i vaše reprezentacije, svakako je biti među najbolja dva u skupini, uz napomenu da treba učiniti sve kako bi se iznenadilo suparnike i osvojilo prvo mjesto, te poslije toga doguralo što dalje, tamo gdje mnogi misle da je nemoguće doći!
Isprovocirati sreću
Jeste li bili zadovoljni spoznajom da u skupini na SP niste mogli dobiti Hrvatsku, jer ste bili u istom jakosnom rangu?
- Naravno! Hrvatska je jedna od najjačih europskih selekcija, pojedinačna je kvaliteta fantastična i ako nije bolja, barem je jednaka po kvaliteti onoj brončanoj generaciji koja je osvojila broncu na SP-u u Francuskoj. Bude li se Hrvatskoj sve posložilo, može otići jako, jako daleko, hrvatski igrači imaju posvemašnje pravo na optimizam! Istina je da treba u svemu imati i sreće, ali sreća se mora isprovocirati.
Vladimir Petković
Kojeg biste hrvatskog igrača, da je to moguće, povukli u svoju reprezentaciju?
- Nisam od onih koji razmišljaju hipotetički. Zadovoljan sam svojim igračima i svime što se događa u našoj momčadi.
Klima je bitna
Hajdemo ovako: koliko bi švicarskih reprezentativaca moglo igrati za Hrvatsku?
- Ha-ha-ha... Ne odustajete, samo ste malo drukčije “upakirali” pitanje. Ne znam, teško je to reći. Ali, sigurno je da imam visokokvalitetne igrače u svlačionici.
Prije nekoliko ste godina u razgovoru za jedan švicarski list rekli da su Petrić i Rakitić trebali igrati za Švicarsku, jer su više Švicarci nego Hrvati, a ponudili ste i argument da su igrali za reprezentaciju Švicarske do 18 godina, pa bi bilo normalno da igraju i za A vrstu?
- U trenutku kad su izabrali, sigurno je da su imali veću perspektivu u hrvatskoj reprezentaciji. Ali, općenito smatram da bi mladi igrači, koji igraju za reprezentacije uzrasta do 18 ili do 21. godine, trebali imati svojevrsnu zaštitnu licenciju za A selekciju! Jer, ako je neki igrač bio u mladoj reprezentaciji, to znači da je ta zemlja već mnogo uložila u njegov razvoj.
Koje hrvatske igrače najviše cijenite?
- Luka Modrić svakodnevno pokazuje da je vrhunski sportaš! Njegove igre i ponašanje na najvišoj su razini, nije slučajno da je sve ovo ostvario u karijeri, u stalnom je usponu. Ili Mandžukić, kako taj igra u Juventusu, to je čudo! Pa Perišić i Brozović u Interu, mogao bih nabrajati unedogled... Hrvatska možda čak ima i previše dobrih pojedinaca! U jednom je trenutku izgubila momčadski duh, ali vjerujem da će opet uspjeti stvoriti klimu zajedništva u svlačionici. Bit će to iznimno važno u Rusiji.
Kad ste rekli da ima previše dobrih pojedinaca, jeste li aludirali na spoznaju da je previše “umjetnika”, a premalo “radnika”?
- Pa i to je točno. Ali, s druge, pak, strane, u Mandžukiću i Perišiću objedinili su se “umjetnik”, “radnik”, čak i “ratnik”! I prenesu li taj duh u reprezentaciju, vaš će izbornik imati slatke probleme - smatra Petković.
Poliglot, socijalni radnik i - Doktor
Nadimak vam je - Doktor! Zašto?
- I ja sam vidio da me tako zovu, ha-ha... Ne znam, stvarno ne znam. Kad sam bio trener Lazija, onda su mi rekli da me tako zovu u Švicarskoj. A kad sam se vratio u Švicarsku, bilo mi je rečeno da sam u Italiji dobio taj nadimak! Eto...
Koliko jezika govorite osim hrvatskog?
- Govorim sva tri službena švicarska jezika - talijanski, francuski i njemački, jer sam radio u sva tri švicarska dijela. To je odraz poštovanja prema zemlji u kojoj živim i radim više od pola svog života, osjećao sam to i kao obvezu u procesu integracije svoje obitelji u švicarsko društvo. Služim se i ruskim, koji sam u školi učio osam godina, a najbolje govorim - nogometnim jezikom!
Je li točno da ste u jednom razdoblju svoje trenerske karijere istodobno radili i za Caritas?
- Da. Kad sam prekinuo 17-godišnju igračku karijeru, zarekao sam se da neću biti profesionalni trener ne bude li klub profesionalan i ne budu li svi igrači profesionalci. Desetak sam godina amaterski trenirao klubove uz svoj stalni posao, tako je bilo i u Bellinzoni, gdje sam, uz treniranje, radio s nezaposlenima kao socijalni radnik. Istodobno sam išao i u trenersku školu, što u Švicarskoj traje najmanje šest-sedam godina. A profesionalni sam trener postao prije devet godina, kad sam preuzeo Young Boys...