Hrvatski reprezentativac Dominik Livaković bio je junak utakmice protiv Intera, uspio je zadržati Dinamovu pobjedničku priču uoči velikog derbija na Poljudu što je od krucijalne važnosti za aktualne, ali i buduće prvake.
Ne bi im bilo baš zgodno putovati u Split da su nešto “zgriješili” protiv Zaprešićana. Ali zato je tu bio Livaković i sve spasio...
S Dominikom smo pričali, naravno, o vječnom derbiju, a jasno je da je njegova priča posebno zanimljiva jer je “Dalmoš u purgeraju”. Dalmatinac koji brani za Dinamo, Zadranin u Zagrebu.
Kako to da je kao Dalmatinac nije završio u Hajduku?
- Nisam ni prvi ni zadnji Dalmatinac koji nije završio u Hajduku. Premala smo zemlja da se dijelimo na regije. Imao sam svoj nogometni put koji me iz Zadra preko Zagreba doveo do Dinama i silno sam ponosan na to. Nikada nisam razmišljao da bih mogao završiti u Hajduku. Nemojte me krivo shvatiti, cijenim tradiciju i veličinu tog kluba, ali sam završio u Dinamu na što sam silno ponosan i sretan. Smatram da se moja karijera razvija upravo onako kako se trebala razvijati i da igram u najboljem i najvećem hrvatskom klubu - kazao je Livaković.
Sve je rekao, kratko i jasno. Ipak, podsjetili smo ga da je njegov prijatelj i bivši suigrač iz Vatrenih, također Zadranin, Danijel Subašić veliku vratarsku karijeru svojedobno gradio u Hajduku?
- Ponavljam, svatko ima svoj nogometni put i svatko ga živi na svoj način. Tko zna što bi se dogodilo da je Subašić završio u Dinamu. Možda bi danas branio u Real Madridu, a možda ga ne bi bilo niti na mapi. Teško je govoriti što je najbolje za sportaša u danom trenutku i puno toga ovisi o vremenu, okolnostima, ali i faktoru sreće.
Nisam se zamarao
Je li vas tko iz splitskog kluba skautirao, pričao s vama o mogućem dolasku u Hajduk?
- Zaista ne znam. Nikada nisam bio tip koji će se nuditi nekome. Ako su me i imali u planovima, završilo je tako kako je završilo. U Dinamu, na moju sreću i zadovoljstvo.
Zapravo, prvo ste stigli u Ulicu pjesnika... Kako se uopće završili u Zagrebu, u Kranjčevićevoj?
- Ljudi su procijenili da im treba mladi vratar i tako me put odveo u smjeru Kranjčevićeve. Znate, bio sam još dijete i nisam se zamarao takvim stvarima. Meni je najbitnije bilo da branim, a u Zagrebu sam imao priliku to raditi i razvijati se bez dodatnog stresa.
Najveća podrška
Nego, imate li prijatelja u Hajduku?
- Ne. Ni s kim iz Hajduka nemam kontakt, ali neke poput Caktaša i Tudora znam iz mlađih reprezentacija.
U Zadru ima dosta hajdukovaca, sigurno i vaših prijatelja, je li vas ikad netko zadirkivao zato što ste u Dinamu?
- Apsolutno nikada. Moji prijatelji su meni najveća podrška i sretni su zbog mene i moje priče, pogotovo ove koja je počela u Rusiji, a završila s Dinamovim proljećem.
A je li vam netko nekad u šali kazao “ajde, Livi, pusti Hajduku koji gol...”
- Nisu jer znaju kakav bi odgovor dobili. Na travnjaku ne puštam apsolutno nikome. Niti obitelji, prijateljima, a kamoli sportskim rivalima.
Nego, iz Splita stiže poruka da Dinamo nije favorit, je li to točno?
- Očito se naš sportski protivnik hrabri, a to su pronašli u činjenici da su u nastavku sezone ušli u dobru formu. No, ruku na srce, moram priznati kako mi je malo čudna izjava da momčad koja je ove godine pobijedila klubove poput Fenerbahčea, Anderlechta, Viktorije Plzen i Benfice te koja ima čak 24 boda više od Hajduka na tablici nije favorit. No, dobro. Svatko ima pravo pripremati se na svoj način, a to sasvim sigurno uključuje i ovu psihološku pripremu.
Kako vi gledate na derbi, hoće li Dinamo pobijediti, staviti taj lijepi pečat na naslov prvaka? Ljepše je biti prvak s pobjedom u vječnom derbiju, zar ne?
- Ne mogu zamisliti scenarij u kojem bismo izgubili, ali to mislim za svaku našu utakmicu. Pa kakav bi ja to bio sportaš kada bih unaprijed rekao da me ne zanima koji će biti konačan rezultat derbija. Idemo na Poljud po tri boda jer mi smo Dinamo, a Dinamo uvijek ide na pobjedu bez obzira na ime protivnika ili mjesto gdje igra. Trener Bjelica je nakon utakmice imao zamjerke na naš račun, s pravom. Sad mu na Poljudu želimo pokazati da se nismo nimalo opustili!
Ne želim se nametati
Tko je po vašem mišljenju trenutačno najbolji igrač Hajduka?
- Ono što sam pratio, vidio sam da je Mijo Caktaš u dobroj formi, ali ne bih sada išao u neke detalje.
Jeste li se čuli s vašim reprezentativnim kolegom Lovrom Kalinićem, hajdukovcem, jeste li pričali o derbiju koji je sada pred vama?
- Nismo se čuli otkako smo se rastali nakon utakmice u Budimpešti. Pretpostavljam kako će Lovro navijati za svoje kao što ću ja jednoga dana kada ne budem u Hrvatskoj navijati za Dinamo.
Pružate li podršku Kaliniću sada kad trenutačno ne brani u engleskoj Aston Villi?
- Mnogi su me pitali za intervju neposredno nakon reprezentacije i nisam ga htio dati da se ne protumači krivo. Ne namećem se svom treneru u klubu ni izborniku preko novina. Nisam to nikada radio, niti ću raditi - jasno će kazati Livaković.
- I Lovro i ja smo tu da damo najbolje od sebe, a na izborniku je da odluči tko će među vratnice nacionalne reprezentacije. Mi nikada ne bismo stigli do srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji da smo gledali svaki svoj interes. Bili smo momčad u punom smislu te riječi i to se vidjelo na travnjaku. I sada je ista stvar. Kad Kalinić brani, u meni ima najvećeg navijača i podršku - podvukao je na kraju Dinamov reprezentativni vratar.