PORUKA KOVAČU Kramarića treba pustiti s lanca, jer on je najvredniji hrvatski igrač

Zar nije besmisleno lamentirati o seriji poraza klubova s meridijana bivše države, kada jedan seriozni klub, kao Maribor, dobije šest komada od Chelseaja, jedna momčad koju su neobjektivno proglasili najboljim Dinamom u zadnjih deset godina vrlo je zadovoljna i s četiri gola u mreži, ili kada ponos srpskog fudbala Partizan “legne” također s 0-4 na svom stadionu. Kako Zvezda i Hajduk u europskim razmjerima pripadaju patuljcima, jedini ozbiljan klub je Rijeka. Zašto? Jer ima ozbiljnog slovenskog stručnjaka, ima prvoklasnog centarfora Kramarića i financira se zdravim, talijanskim eurima. Uz prkosnu i odanu publiku, taj klub je trebao pobijediti Sevillu, ali mu zato Feyenoord nije pobjegao ispod noža.

Ali, mi, ne isključujem ni novinare, zatucani i navijački slijepci, vidimo samo Dinamo i Hajduk, koji su u europskim okvirima sve beznačajniji, novi su dečki u kvartu. I zato ću danas preskočiti svakodnevnu jadikovku i rekvijem, tek ću reći da nogometni Balkan, osim Matjaža Keka, još nije usvojio nogometni modernizam i zato guta knedle i “porcije”. Zato ću ovih nekoliko redaka, koje mi je urednik poklonio, posvetiti Andreju Kramariću, nogometašu kojega ne smijemo prestati hvaliti. Zašto? Zato jer je Božji dar...

Nadam se da Niko Kovač više nikada neće doći u dvojbu je li “Krama” zaslužio mjesto u udarnoj postavi nacionalne selekcije, jer bi to bila besmislica, a nadam se da se naš izbornik neće baviti bedastoćama, osim kada ga nogometni savez dovede u takvu situaciju i ne može od bedastoća pobjeći. Poručio bih svima koji su govorili da ga treba “dozirati”, da Kramarića treba pustiti s lanca, jer on je danas najvredniji hrvatski igrač. Stavite ga između Riberyja i Robbena i znate što ćete dobiti? Sasvim sigurno nešto bolje od Lewandwskog, možda čak Šukera. Ili u najmanju ruku Eduarda u top formi. Besmisleno je više naricati da je Dinamo pogriješio, jer, Dinamo je uvijek griješio. Dinamo je pogriješio kada se nisu znali ili usudili suprotstaviti Partizanu, koji im je u Beograd odveo Štefa Bobeka, jer je bio činovnik u nekakvom uredu, spašavajući se da ga ne pošalju na istočni front. Je li to bilo ljudski? Dinamo se odrekao Bernarda Vukasa, iako su “Mara” Wolfl i Željko Čajkovski znali kako je Bajdo dobar igrač. Ali su rekli: “Samo nam još taj treba da nam šefuje. Nek’ ide u Hajduk”.

Robert Prosinečki? Da ga je Ćiro u Parizu postavio deset minuta ranije, možda bi bio svjetski prvak. Niko Kranjčar? Prečvrst karakter. Andrej Kramarić? Za Dinamo izgubljen u žrvnju klupskog i privatnog interesa. Kada je pitao trenera zašto nije igrao protiv Slaven Belupa, hej, protiv Slaven Belupa, rekli su mu: “Traži novi klub”. I našao je dobar klub. A Dinamo? Našao je Wilsona, kojega mi je sve više žao. Siroti čovjek... Da ipak sasvim ne upropastim prostor, recimo da Dinamo još nije izgubio Europu. Devet bodova spašava stvar i jednu, naizgled, upropaštenu sezonu. Ovaj put neću postavljati pitanja zašto je to tako, tko je kriv i slično. Baš me briga! A nikad nisam mislio da ću napisati te tri riječi...