Lijepa božićna priča? Zaboravite! Iako je, doduše, još do prije nekoliko godina bio jedan od najpoželjnijih božićnih poklona, u međuvremenu se pretvorio u Grincha. Fernando Torres u Milanu je kupovao jelku nadajući se da će ispod nje na božićno jutro pronaći barem jedan poziv na tulum, nogometni tulum, kojeg kao da izbjegava već nekoliko godina. A nekoć su ga svi željeli na svojim proslavama.
A sada, kada je ostao sam, jedino tko ga se sjetio bila je - njegova obitelj. Da, nakon odlaska iz Liverpoola te groznih epizoda u Chelseaju i Milanu, nekoć ponajboljeg, a danas odbačenog napadača na “puricu i mlince” zove njegov madridski Atletico! Vijest je to koja je praktički već riješena, čekaju se samo prvi dani nove 2015. godine i početak zimskog prijelaznog roka kako bi dogovor u trianglu Chelsea - Milan - Atletico Madrid bio definiran. Trener Madriđana Diego Simeone nije se oglušio i okrenuo glavu na vapaj El Nina, već ga je odlučio pokušati vratiti u nogometni život.
Iako, da odmah bude jasno, Torres na Vicente Calderon odlazi prvenstveno kao zamjena za Marija Mandžukića. To je još jedan velik kompliment hrvatskom reprezentativnom napadaču...
A prije samo sedam godina, činilo se da je svijet samo njegov. Dečko koji je sa šest godina na nogometu izgubio zube te je tada dječački drčno napravio odluku života, budući da je otrčao ravno u - napad, bio je najbolje plaćeni nogometaš svijeta, a Calderon koji ga je obožavao zamijenio je još većim Anfield Roadom. Kada je debiju za Liverpool postigao pogodak velikom rivalu Chelseaju, zaista se činilo da mu nema kraja...
- Prva ključna stvar bio je Rafin (Benitez, tadašnji menadžer Redsa) poziv. Onda sam shvatio koliko sam im važan. Druga stvar bio je taj gol, u tome trenutku bilo je jasno kako sam ispravno postupio, kako se veličanstveno uklapam u ovu momčad, ali kako se i ona uklapa u moj stil igre. Shvatio sam, pred nama su dani ponosa i slave...
I trebali su biti, gotovo jednoglasno su ga nakon prvih mjeseci podno Kopa svi proglašavali novom ikonom, o kojoj će se pričati sa strahopoštovanjem, spuštenog glasa i bez kape na glavi, kao kada se spominju Kenny Dalglish ili Ian Rush.
- Nemojte ljudi, molim vas, polako... - ponavljao je.
Kao da je znao kakvi ga problemi očekuju.
Jer, premda je 3. kolovoza 2010. godine izjavio “kako su špekulacije o odlasku iz Liverpoola hrpa smeća, moj posvećenost ovome klubu identična je kao prvoga dana!”, pet i pol mjeseci kasnije uletio je u Upravnu zgradu, samo dan nakon što je Liverpool odbio ponudu Chelseaja, odrješito lupio šakom o stol i kazao:
- Tražim transfer, želim otići!
Klub ga je prvotno odbio, ali je samo tri dana potom, 31. siječnja 2011., za 58,5 milijuna eura prodan na Stamford Bridge. predviđena legenda, ikona Kopa preko noći je postao izdajnik. Novac je to...
Priču dalje znamo, uslijedio je sunovrat golgeterske oštrine, performansi i, konačno, statistike. Čovjek koji je do toga dana u dresu madridskog Atletica i Liverpoola u 316 nastupa postigao 147 pogodaka jednostavno je - stao. U dresu Chelseaja, a posljednjih šest mjeseci i Milana, zabilježio je 120 utakmica i samo 21 pogodak. Od čovjeka koji je postavio rekord najskupljeg transfera u Velikoj Britaniji te šestog najskupljeg transfera u povijesti, stigao je do toga da danas vrijedi sedam milijuna eura, a da ga Chelsea daje potpuno besplatno, samo da ga se riješi i smanji si troškove.
“U dobre ruke”, stoji u oglasu ispred Stamford Bridgea.
Može li nekoć veliki napadač u obiteljskom okruženju ponoviti svoja najbolja izdanja? Može li Cholo Simeone u njemu probuditi onu strast koju je ovaj putem izgubio? Nekoć neustrašivi golgter postao je plah i plašljiv, čija se bojazan očituje u gotovo svakoj reakciji pred suparničkim vratima. Nije da je prestao biti gladan, samo je izgubio samopouzdanje, obuzela ga je nesigurnost koja ga ne pušta.
Diego Simeone očito je i sentimentalni tip. Jer u moru drugih izbora, odlučio se za El Nina. Koji bi možda zaista, uz nedvojbenu podršku svog Calderona, mogao ponovno proraditi. Uostalom, Nova godina je pred vratima, na redu su odluke. I mijenjanje ustaljenih loših navika. A napadaču nema gore od čiste mreže...