Promašen projekt: Deset stranaca u Maksimiru nisu opravdali povjerenje!

Momčad Ajaxa koja je pobijedila Dinamo nikad neće dostići slavu onih zlatnih generacija amsterdamskog kluba. Miljama je daleko od kvalitete ondašnjih vedeta, svjetskih klasa. Kopljanici su danas druga europska liga. Točnije, bore se za ostanak u tom statusu. Vrhunski igrač je samo Luis Suarez, sjajni Urugvajac, solidni su Srbi Pantelić i Sulejmani, ostali su tek prosjek. Međutim, momčad Martina Jola je brza, hitra, agresivna i snažna. U Amsterdam Areni je izgledalo kao da na travnjaku ima više nogometaša Ajaxa, mislimo da su mogli igrati s dva igrača manje i ne bi se vidio manjak u odnosu na Dinamo. Nema velike filozofije, više su trčali, tjelesno su bili dominantni.



Razmišljali smo nakon ogleda u Amsterdamu o analizi taktike Krunoslava Jurčića, tražili neke njegove greške. Zašto je Mandžukić igrao na lijevoj strani daleko od gola, zašto je Morales bio 'žrtvovan’ na desnoj strani, zašto je toliko trpio iznimno slabog Papadopoulosa, zašto prije nije posegnuo za izmjenama... Shvatili smo da bi to ipak bio krivi teren za traženje razloga fijaska.

Najvažnije pitanje glasi - može li Dinamo bolje od onoga što je ponudio u Amsterdam Areni? Ili je ta igra europska istina Modrih, s eventualnom mogućnošću malog plusa ili minusa. Čvrsto vjerujemo da je odgovor na prvo pitanje “ne”, a na drugo “da”. Ova momčad Dinama je takva kakva je, i nemojte očekivati mnogo više. Nedostatak brzine i tjelesnih kapaciteta ne može se nadoknaditi nikakvim treningom. Što naravno ne znači da u ovoj skupini neće izboriti nastavak europskog puta.

Selekciju su provodila braća Mamić plus treneri koji su se mijenjali na klupi. Dinamov miks su mladići iz Omladinske škole (Lončarić, Tomečak, Lovren, Barbarić, Badelj, Kramarić), iskusni Bišćan i Kovač, iz Kranjčevićeve dovedeni su Mandžukić i Vrdoljak. Ostali dio momčadi su stranci. Dinamo ih u svlačionici ima deset. Kao nikad u svojoj povijesti. Dok su Sammir, Carlos, Etto i Chago dovedeni ranije, dolazak ostale šestorice (Cufre, Ibanez, Slepička, Calello, Morales, Papadopoulos) opravdavao se rečenicom; to su pojačanja potrebna za europski uspjeh.

Međutim, taj europski rezultat izostaje, pa se s pravom postavlja pitanje je li Modrima potreban toliki kontingent skupih stranaca koji poput Cufrea, Papadopoulosa i Slepičke lagano klize prema kraju karijere, koji su se godinama istrošili na nogometnim travnjacima? Recimo, da je taj trojac dao približno ono što je pružio veteran Robert Kovač, govorili bismo o punom pogotku. Ovako se odazivanje na oglas 'prodaje se stariji igrač u jeseni karijere bez ili s malom odštetom’ pokazao lošim potezom.