Nije nikakva privilegija nedjelju provesti na policiji. Ali, Josip Juranović i Toma Bašić nisu imali izbora. Dva igrača Hajduka napali su huligani u subotu navečer ispred stadiona u Kranjčevićevoj, shodno tome morali su u nedjelju poslijepodne dati službenu izjavu u prostorijama 7. policijske postaje na zagrebačkoj Trešnjevci. Svaki od igrača imao je sat vremena na raspolaganju kako bi opisao što se dogodilo iza južnog dijela stadiona u Kranjčevićevoj.
- Još uvijek ne mogu vjerovati da nam se to dogodilo. Već sam godinu i pol u Splitu, a nikad dosad nisam imao problema u mom Zagrebu - kazao nam je Josip Juranović.
U Hajduk je prešao iz trećeligaša Dubrave u siječnju 2015. godine, a ove je sezone postao prvotimac Bijelih. Ali, očito je da ga napadači nisu prepoznali.
- Kada smo im rekli da smo igrači Hajduka, počeli su se ispričavati, da nisu htjeli, da nisu znali... I odmah su se udaljili. Jasno nam je da su tražili naše navijače da bi se s njima obračunali. Srećom da nije završilo i s težim posljedicama.
Najteže je prošao Bašićev otac Joško, koji je zaradio ozljedu arkade, ali i kosti lica. Evidentna je sumnja na lom kosti ispod oka uslijed snažnog udarca, stoga je Bašićev otac u subotu navečer zatražio liječničku pomoć. Ni Toma ni njegov otac nisu se jučer oglašavali u medijima. Zato je Juranović nastavio priču.
Ne bojim se u Dubravi
- Zaštitio nas je Tomin otac i dobio po glavi. Prvenstveno je zaštitio Tomu, kojeg je napadač uhvatio za rame i krenuo ga udariti, ali otac je Tomu ugurao u auto.
Izbjegli su hajdukovci i Bašićev otac još teže posljedice, jer huligani su se dobro pripremili za napad s obzirom na to da su, prema Juranovićevim riječima, imali jako naoružanje.
- Teleskopske palice i pajsere. Krenuli su u obračun, to je bilo evidentno.
Navijački obračun kakvih ima na desetke prilikom gostovanja velikih skupina pristaša hrvatskih klubova. Većina ostane zabilježena tek kao statistički podatak u rubrikama crne kronike, ali ovog puta je priča prešla te statističke okvire, jer huligani su se namjerili na igrače Hajduka. Tražili su torcidaše, očito greškom naletjeli na igrače i pritom ostali bez mobitela. Taj mobitel koji je ispao jednom od trojice maskiranih napadača bit će svakako ključni dokaz u hvatanju huligana. Nećemo kazati navijača, jer navijače zanima nogomet, a huligane samo palice i pajseri. Zato se od policije očekuje brza reakcija. Treba vjerovati da će napadači biti što prije pronađeni, ali pritom i sudstvo mora odraditi svoj dio posla. Jer prečesto se događa da policija pronađe krivce koji potom dobiju uvjetne ili simbolične kazne. Ako igrači Hajduka koji žive u Zagrebu budu strepili za svoju sigurnost ili obrnuto, oni koji igraju za zagrebačke klubove a žive u Splitu, onda problem nadilazi policiju i sudstvo.
- Žalostan sam zbog ovog napada, ali u mojoj Dubravi ničega se ne plašim. Od rođenja sam u Dubravi i bez obzira na to što se dogodilo, za mene se ništa nije promijenilo u mom kvartu - naglasio je Juranović.