Mjesec dana Robert Prosinečki proveo je u Azerbajdžanu, gledao utakmice tamošnje lige, krstario tom državom od Kavkaza do Kaspijskog mora. Onda se vratio u Zagreb da bi s obitelji, suprugom Vlatkom te kćerkama Leonardom i Robertom, božićne blagdane proveo u Hrvatskom zagorju.
Pred ulazak u novu, 2015. godinu nakratko je svratio do Zagreba, a već 3. siječnja ponovno kreće u Azerbajdžan. S Velikim Žutim našli smo se u Hemingway baru, njegovu omiljenom lokalu stacioniranom preko puta Hrvatskoga narodnog kazališta. Za vrijeme razgovora stizali su njegovi prijatelji, okupilo se veselo društvo.
- Dugo nisam vidio prijatelje, pa sad koristim priliku jer početkom 2015. godine opet odlazim u Azerbajdžan, pa ih opet neko vrijeme neću vidjeti - kaže nam Robert Prosinečki.
Kakve ste dojmove donijeli iz Azerbajdžana?
- Sjajne... Baku, ali i ostali dijelovi države su zaista prekrasni. Baku je fenomenalan grad, a ono što mene posebno zanima, nogometna infrastruktura, stadioni i kampovi su zaista odlični, ljudi iznimno mnogo ulažu. Sad grade novi stadion koji će biti završen u svibnju ili lipnju sljedeće godine. Sve je super, nema greške. Azerbajdžan je država koje se sjajno razvija, gotovo u takvom tempu da to nije normalno. Prošao sam uglavnom cijeli svijet, a Baku je jedan od najljepših gradova u kojima sam bio. Tamo nema čega nema, vrhunski je uređen, ljudi su srdačni.
Kakva im je liga?
- Dobra. Sasvim dobra. Negdje na razini HNL-a. Mnogo ulažu, imaju u prvoj ligi 10 klubova, a taj Qarabag je skoro prošao na proljeće u Europskoj ligi u skupini s Dnjiprom, Saint-Etiennom i Interom. Zapravo, Qarabag je prošao, samo što im je poništen regularan pogodak protiv Intera u posljednjoj utakmici skupine. Nogomet je u Azerbajdžanu u velikoj ekspanziji. Onih 0:6 protiv Hrvatske za njih je bolno, ali to nije prava slika tamošnjeg nogometa i reprezentacije. Barem prema onome što sam ja dosada vidio. Ostale utakmice u skupini reprezentacija je gubila “knap”. Ima kvalitete i potencijala, pogotovo u mlađim dobnim kategorijama. Odlaze im mlade reprezentacije na europska prvenstva. Inače, sigurno znate da su Azeri sportska nacija, najjači su u pojedinačnim sportovima, hrvanju, boksu, judu... Osvojili su na prošlim Olimpiskim igrama 10 pojedinačnih medalja. Međutim, žele da im nogomet također bude jak, mislim da ću tamo sa svojim stožerom nešto napraviti.
Gdje vidite reprezentaciju Azerbajdžana, koji je njezin domet, s kojom biste je nacionalnom vrstom mogli usporediti?
- Imali su uzlet s Bertijem Vogtsom. U bivšim kvalifikacijama su igrali dobro, uzeli su dosta bodova, izvrsno se, recimo, nosili s Rusima. Nikako ih se ne smije podcjenjivati. Ponavljam, mnogo ulažu, imaju dosta dobru ligu. Imaju problem zbog činjenice što nemaju mnogo igrača koji igraju u Europi. Međutim, na temelju onoga što sam vidio, radi se o potentnoj nacionalnoj vrsti koja ima dobar potencijal. S kim bih ih mogao usporediti? Teško mi je to kazati. Ali ova slika s “nula bodova” u kvalifikacijama za Euro, nije prava slika azerbajdžanskog nogometa.
Imate li viziju kako ćete igrati s tom reprezentacijom?
- Nadam se da ćemo igrati bolje nego do sada. Mislim da nekome u našoj kvalifikacijskoj skupini možemo zagorčati život. Naravno da se ne možemo uspoređivati s Italijom i Hrvatskom te s drugim velikim svjetskim reprezentacijama, ali možemo svakome pružiti dobar otpor. Što se, uostalom, vidjelo protiv Italije. Moja vizija je jednostavna. Vidio sam neke mlade igrače koje ću pozvati u reprezentaciju, super potencijale. Nadalje, reprezentacija nije u dobrom mentalnom stanju jer su izgubili četiri utakmice. Moram vratiti samopouzdanje, moramo razmišljati na način da možemo igrati s svakime. Taj će dio biti najzahtjevniji. Probat ćemo igrati ofenzivnije nego što smo igrali do sada. Cilj nam je igrati dobar i kvalitetan nogomet. Lako je, naravno, o tome s vama pričati u kafiću, treba to ostvariti. Ipak se radi o reprezentaciji, nemaš te igrače previše na raspolaganju kao što ih imaš u klubu. Ali prednost leži u činjenici da ipak izabereš najbolje. Što je bitno u cijeloj priči? Treba ove kvalifikacije završiti najbolje što se može, želimo se pokazati u najboljem mogućem svjetlu, a onda pokušati nešto napraviti i biti konkurentan u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Moj stručni stožer je uvijek isti, Gordan Ciprić i Dragan Spasić. U veljači imamo jedno okupljanje od šest dana te isto vremensko razdoblje pred utakmicu s Maltom. Od 9. siječnja sam u Turskoj, osam momčadi iz Azerbajdžana tamo je na pripremama, tako da ću cijelo vrijeme biti tamo, gledati mnogo treninga i utakmica.
Nego, je li Hrvatska najveći favorit u ovoj skupini kvalifikacija za Europsko prvenstvo?
- Ako gledamo ovu posljednju utakmicu s Italijom, možemo kazati da je Hrvatska najveći favorit. Conte stvara novu reprezentaciju, nakon njihova debakla u Brazilu. Međutim, ne znam koliko je sad bitno jesi li prvi ili drugi u skupini. Hrvatskoj je najvažnije da se opet plasira na Europsko prvenstvo zbog hrvatskog nogometa, promocije...
Nakon SP-a u Brazilu Vatreni igraju bolje. Zašto je tako, što se dogodilo?
- Kad se reprezentacija vratila iz Brazila, svi su pričali protiv Nike Kovača. Nakon Malte ponovno se govorilo protiv Kovača. Onda smo otišli u Bugarsku, pobijedili smo, ali opet se čulo “nije to to”. Znači, nakon Brazila nije bilo kao što je sada, sve bajno i krasno. Bajkovito je postalo upravo nakon 6:0 pobjede nad Azerima. Tada je slijedila Italija... Ima Hrvatska kvalitetnu reprezentaciju, znamo da može pobijediti svakoga, ali isto tako i od svakoga izgubiti. Stalno smo među nacionalnim top vrstama, što je sjajno s obzirom na to koliko smo mali. Htjeli bismo više? Pa svatko želi više. No to što mi želimo ponekad nije realno. U mnogim stvarima, tu ne govorim samo o nogometu, nismo realni. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Mislimo da mnogo više vrijedimo i možemo, pa onda udarimo u hrid realnosti.
Kako doživljavate Niku Kovača?
- Niko je profesionalac, upravo onakav kakav je bio i igrač. U nogometu je 24 sata, kao i svi mi ima vrlina i mana. Najbitnije jest da nastavi gdje je započeo.
Krenimo na domaće teme. Prvi dio sezone završio je neodigranim derbijem, prepucavanjima na relaciji Hajduk - HNS, prosvjedima na Rivi... Kako gledate na sve to?
- Neću biti posebno pametan kad kažem da je stanje u nogometu preslika stanja u društvu. Frustrirani smo mnogim stvarima, koje se onda odražavaju na sport.
Je li Hajduk zaista zakinut?
- Prvo, Splićani moraju počistiti u svom dvorištu. Hajduk nije sredio stvari u svom domu dugi niz godina. Tko im je krivac, ne znam. Imaju veliki problem što krivca stalno traže na drugim adresama. Prvo trebaju kod sebe riješiti stvari. Neka navijači biraju predsjednika, ali realno, nije ostalo previše klubova na kugli zemaljskoj koji to mogu. Recimo, u Real Madridu ga izaberu, ali je li se nešto dalje pitaju? Ne kupuju i ne prodaju igrače, to rade ljudi koji su za to kompetentni. Neće ići na glasanje hoće li ili neće kupiti Zidanea... Biraju predsjednika, ali nakon toga više nemaju utjecaja.
Kako vi gledate na HNS?
- Ima nekih grešaka, ali isto tako ima i predobrih stvari. Hrvatski nogometni savez sjajno je organiziran, znam to jer sam i ja bio dio te priče. Treba nam hitno nogometni kamp. Na Sveticama ili bilo gdje drugdje. Napravite ga, nebitno gdje! Reprezentacija mora imati mjesto na kojem se može pripremati. Hrvatska je među najboljim reprezentacijama svijeta, a nema svoj kamp!?
Dinamo?
- Previše sam već do sada govorio o Dinamu. Kratko i jasno, dominantan u HNL-u, U Europi mu ne ide. Prevelika su očekivanja, nije jednostavno. Da je jednostavno, svi bi igrali u Ligi prvaka, svi bi prolazili skupine Europske lige, sve bi bilo bajno i krasno. Na kraju manje-više uvijek isti prolaze, tu i tamo se dogodi neko iznenađenje.
Ima li Zdravko Mamić preveliku moć, treba li ga ograničiti?
- Polemike oko njega vode se godinama, sad malo više nego prije. Ponovit ću rečenicu da u hrvatskom nogometu ne možeš voditi ni Lučko bez Zdravka Mamića. Međutim, u Maksimiru mu trebaju postaviti bistu zbog stvari koje je dobro napravio. Nemam ništa protiv Zdravka Mamića, ali nije normalno što ima takvu moć u hrvatskom nogometu. Treba mu čestitati na mnogim stvarima koje je napravio, ali se treba zapitati zašto nema navijača.
Kako gledate na borbu “četvorke”, Bišćana, Marića, Šimića i Šokote?
- Oni se bore za “jedan član jedan glas”. U redu, tako je u Realu. Jedna stvar mi nije jasna. Pogriješili su kad su na pitanje želite li vi nešto biti u Dinamu, kazali “ne želimo”. Trebali su kazati “želimo, mi ćemo se kandidirati, doći ćemo sa svojim programom”! Lako je govoriti “ne valja ovo, ne valja ono”. Ali treba doći i kazati “mi smo ti frajeri koji će sve popraviti, napraviti to i to”. Onda ta priča ima smisla. Nitko ne može znati hoće li napraviti bolji posao od Mamića, ali trebaju pokazati svoj program.
Treba li Dinamo privatizirati?
- Privatizacija je normalna u cijelom svijetu. Tržište nameće privatizaciju. Ima maleni broj klubova koji funkcioniraju kao “sociosi”. Pa vjerojatno ni navijači Manchester Uniteda ne bi voljeli da je klub privatiziran. Ali nisam vidio da na Old Traffordu nema gledatelja, ili da ih nema na Anfieldu. Uostalom, u kojem to privatiziranom klubu nema gledatelja na tribinama? Kad bi Manchester United osvajao sve ovo što je osvojio da nije privatiziran? Vjerojatno nikad! Većina klubova funkcionira kao privatni klubovi. Treba, naravno, vidjeti kakva je privatizacija idealna u Hrvatskoj. Koliko vrijedi Dinamo, kome se prodaje, zašto se prodaje, koje su dobre strane... Sve treba biti transparentno.