Jure s jednog na drugi kraj Lijepe naše, upoznavaju ljude u Županijskim savezima sa svojim planovima i programom, skupljaju potpore za kandidaturu Darija Šimića za predsjednika HNS-a i nude izlaz iz nogometne močvare.
A gotovo da su Šimić, Stipe Pletikosa, Mario Stanić i Goran Vlaović nakon svega što su u igračkim karijerama napravili mogli “dignut sve četiri u zrak”.
Zašto ste se odlučili za kandidaturu?
- Zbog svega u našem nogometu o čemu vi novinari pišete već sedam-osam godina, a stvari su se zakuhale u zadnjih četiri-pet otkad je Šuker na vlasti. Nagomilano je navijačko nezadovoljstvo, mnogo je problema s kojima se reprezentacija sretala, igranje bez publike, prekidi... Sve to je u nama probudilo svijest o potrebi za promjenama. I mi pripadamo nogometnoj obitelji. Kada vidiš da se ta obitelj raspada osjećaš moralnu odgovornost da reagiraš. Neki ljudi koji mogu puno napraviti u ovoj državi, nogometu, ne mogu doći do prilike pa okopavaju vinograde. Ja ne želim biti takav. Želim stečena poznanstva, znanja dati onome za što sam emocionalno vezan, a to su Hrvatska i Hajduk - kaže Pletikosa za Slobodnu dalmaciju.
- Druga stvar koja me privukla je nostalgija. Kada se sjetim atmosfere protiv Belgije, Švedske na početku stoljeća čini mi se to kao daleka prošlost. Tada su junaci bili nogometaši, a ne funkcioneri ni lokalni nogometni dužnosnici. To moramo vratiti, to dugujemo hrvatskom nogometu, narodu.
Damir Krajac / CROPIX
Što (sve) želite promijeniti u hrvatskom nogometu?
- Prva i Druga liga, ženski, dječji nogomet, hitno trebaju pomoć. Plan i program postoje. Teško je pričati o brojkama jer ne znamo kakvo ćemo financijsko stanje zateći. Od navodno 700 milijuna kuna koje je Savez uprihodio u ovom mandatu, barem polovinu je trebalo vratiti u bazu. Nećemo obećavati da ćemo preko noći sve promijeniti, ali uz našu energiju i podršku krovnih svjetskih nogometnih organizacija mogu se napraviti velike stvari. U slučaju neuspjeha odmazde se ne bojim jer s tim ljudima niti mogu niti želim raditi. Volio bih se “gađati” argumentima i programima, a ne uvredama. A to je jako teško kada se oni s druge strane ponašaju autistički. Daj Bože da je i više kandidata. Neka dođe netko treći, izloži program koji će možda biti i bolji pa neka pobjedi. Ali sustav je tako skrojen da je lakše postati predsjednik države nego Saveza.
Vi ste bili korektni, čekali ste s lobiranjem, da završe kvalifikacije za SP. Vodstvo HNS-a išlo je đonom?
- Sad će se pojaviti priče da se želimo uhljebiti, a ja svako jutro mogu otići na kavu, gledati televiziju, guštati sa ženom i djecom... Jednom je Špaco dobro rekao da svi, da prostite s..u, a nitko ništa ne radi. Ne mogu zaboraviti kad mi je 2001. protiv Belgije cijeli sjever Maksimira pun BBB-a skandirao ime. Kao i kad mi je Torcida skandirala “Stipe, Stipe!” iako sam na Poljudu gol primio kroz ruke i noge. Te stvari te obvezuju za cijeli život. Bile su ključne i za moj razvoj kao čovjeka i domoljuba. Mi ulazimo u ovo bez osobnih interesa, s dobrim namjerama i nemamo što izgubiti.