Omladinski pogon sve uprave Hajduka već dugo zazivaju kao kamen temeljac za bolje sutra, uz već toliko puta ponavljanu priču o oslanjanju na našu dicu. Novi voditelj Akademije Zagrepčanin Krešimir Gojun (43) na tu funkciju stigao je ovog ljeta. U prvom razgovoru od dolaska uspješni bivši trener iz omladinskog pogona Dinama otkriva nam kako i zašto je stigao, piše Slobodna Dalmacija.
– Zadnje dvije godine radio sam u Saudijskoj Arabiji, u Al Nassru. Početkom srpnja bio sam na odmoru na Pelješcu kada me predsjednik Ivan Kos pozvao. Željan sam izazova. Proteklih 18 godina radio sam kao trener, ovo mi je izazov da vidim mogu li kao voditelj škole Hajduka napraviti iskorak više.
Imali ste i financijski mnogo povoljniju ponudu za ostanak u Al Nassru?
– Prošao sam financijski dosta lošije, ali želio sam u Hajduk. Nekoliko je faktora presudilo. Jedan je Hajduk, drugi obitelj, a treći mogućnost dodatnog školovanja, nedostaje mi još jedna licenca.
Zbog te UEFA Pro licence, zato što imate samo UEFA A licencu, kao voditelji se zajednički vodite trener kadeta Krešimir Režić i vi?
– U prosincu su prijave za UEFA Pro licencu na Hrvatskoj nogometnoj akademiji. Kada se upišete stječete pravo na privremenu licencu i već tada ću je steći. Imam sve kvalifikacije, ali teško je upasti na listu. Kao voditelju Akademije otvara mi se prilika. Nisam je ranije stekao jer zadnje dvije godine nisam bio u Hrvatskoj, a inače se tečaj upisuje svake dvije godine. Prije toga sam tri i pol sezone radio u Dinamu, uvijek je netko bio prioritet.
U javnosti ste najpoznatiji po tome što ste 2013. u Manchesteru s kadetima Dinama osvojili prestižni Nike Premier Cup, neslužbeno svjetsko klupsko prvenstvo?
– Vjerojatno će se taj rezultat rijetko kada ponoviti. Generacija je bila sjajna, ali i drugi su ih tamo imali, nije to garancija uspjeha. Puno tih dječaka, njih 12-13 su sada pod profesionalnim ugovorima. Brekalo je u Wolfsburgu, Kalaica u Benfici... Jako sam ponosan na to. Velika je stvar biti svjetski prvak i u “pikulanju”, a kamoli u nogometu.
Je li vam smeta što je prvi izbor za voditelja bio Čeh Jiri Plišek?
– Ne. U ovom poslu veliki problem predstavljaju jal i taština. Samo ako se toga riješite možete napraviti nešto. Vjerojatno bi i gospodin Plišek bio jako dobar izbor.
Problem u vašem poslu su nerijetko i nerealni i gramzivi roditelji i menadžeri?
– Uvijek toga ima, ali svatko treba čistiti svoje dvorište. Mi smo, Hajdukova škola nogometa, sami sebi problem. Ne treba stalno kriviti druge, mi smo krivci za nešto što se događa loše u našoj školi.
Kako se radi u školi?
– U medijima se stalno spominje kako mali broj igrača dođe do prve momčadi. Na meni je da to detektiram i organizacijski posložim, uz naravno pratnju uprave. Imamo problem infrastrukture. Ako se sve to podigne na višu razinu onda i rezultati moraju doći. Meni nije do rezultata u vidu pobjeđivanja, nego do stvaranja igrača za prvu momčad.
Kakvo ste stanje zatekli?
– Još ga detektiram. Tu sam tek četiri tjedna. Ne bi bilo kolegijalno govoriti da nešto nije štimalo jer puno stvari jest funkcioniralo. Ima tu potencijala, od kadeta prema niže. Dovodilo se tu djece, ima talentirane djece. Ono što bih uveo jest softverski sustav praćenja igrača. Nisam zatekao ni video analizu igrača, i to smo pokrenuli, stvaramo bazu podataka o igračima. Treba postaviti sustav.
Koliko će vam vremena trebati da sustav profunkcionira?
– Prva godina bila bi godina postavljanja sustava, druga stabilizacije, a onda bi se u trećoj godini već neki produkti mogli vidjeti. Da igrači dolaze spremni za zahtjeve koji ih čekaju u seniorima. Trenutno nam je letvica nisko postavljena, moramo je podići na razinu koju klub zaslužuje.
Smatrate li i vi da je pogon trebao zadnjih 10-15 godina izbacivati više igrača za prvu momčad, a i kvalitetniji kadar?
– Svakako. Ovo je podneblje koje daje talente. Isključivo mislim da je problem u nama. Želio bih da naši treneri ubuduće ne provode tri sata dnevno razmišljajući o nogometu, nego da minimalno pet sati budu na terenu. Znam da su to ugovori na godinu dana, ali jedino vrednujem rad. Treneri koji budu dobro radili imat će mogućnost produžiti ugovor. Zanima me sustavan i pošten rad. Ako to budem mogao napraviti u dvije godine koliko mi traje ugovor nastojat ću ga produžiti. Ako ne budem imao podršku kluba, javnosti ni trenera, problem je u meni. No, duboko sam uvjeren s obzirom na stanje, odnos s klubom koji mi daje podršku u svemu da se može napraviti dobra priča.
Što su najveći problemi?
– Najveći problem je infrastruktura. Problem je i skauting, procjena koji su to igrači koji zadovoljavaju kriterije Hajduka. Postojao je sustav koji je obuhvaćao previše ljudi, a dosta njih nije imalo previše doticaja s nogometom. Dolazile su i informacije o dječacima koji ne zadovoljavaju kriterije ovako velikog kluba. Nejasni su bili i ugovori s njima. Mi to još uvijek češljamo. Pokušat ćemo mi oformiti sustav praćenja tih igrača. Nisam siguran ni da je postojao jedan pravi program rada unutar kluba. Sve govorim na temelju informacija iz razgovora s trenerima. Sve se svodilo na individualno, što trener misli da je najbolje raditi. Problem je tu i naša trenerska filozofija. Ne možete treneru oduzeti pravo da se bori za rezultat, no bitno je postaviti prioritet, a to je školovati i razvijati igrača za prvu momčad. Ali sa svime smo se ulovili u koštac. Već smo donijeli program rada, treba ga razraditi po kategorijama.
Hoćete li selekcije gajiti neki stil nogometa?
– Ne treba robovati tome. To je puno važnije za B momčad i juniore, za mlađe je bitno da igrači koji dođu do seniora budu tehnički i individualno taktički obrađeni.
A kakvi su po tome igrači iz omladinskog pogona koji su sada u prvoj ili B momčadi?
– Mislim da je trener Pušnik izjavio da nije zadovoljan situacijom unutar prve momčadi vezano za mlade igrače. Kroz video analize vidim da imamo velikih problema s time, to treba mijenjati. Od ponedjeljka krećemo s individualnim radom.
Koliko Hajduku nedostaje terena?
– Imamo deset kategorija i otvorenu školu koja trenira na Dalmatinca, ali koristi i naše terene, pa B momčad, A momčad. Teren koji koristimo s umjetnom travom je zreo za adaptaciju, za najmlađe uzraste koristimo teren Dalmatinca, koristimo dvoranu... S dva dodatna terena bismo se puno rasteretili i imali bismo sasvim pristojne uvjete. To je temelj za nešto više. Već sam razgovarao s predsjednikom, na tome se već radi.
U klubu ste već imali i interno predstavljanje projekta internata?
– Već su se neke stvari pokrenule u suradnji s Kineziološkim fakultetom. Sada se moraju izraditi elaborati. To bi nam puno olakšalo rad. Ako želite jaku selekciju morate dovoditi dječake koji žive izvan Splita, iz Hercegovine ili Bosne, osigurati im smještaj, školovanje, prehranu. Tu će biti 30-40 soba, organizirana i srednja i osnovna škola.
Koja je selekcija najtalentiranija?
– Nezahvalno je pričati o tome, možemo pričati o kategorijama koje su najbliže seniorima. U kadetima koje čine 2000. i 2001. godište imamo devet reprezentativaca.
Ali teško se bez novca pri tom dovođenju igrača u dopunskoj selekciji nositi s drugima?
– Točno, ali ako mi unutar naše kuće posložimo stvari ne vidim razlog da od tih devet reprezentativaca barem dva ili tri ne budu školovana za prvu momčad.
Biste li bili zadovoljni da iz svake generacije dva-tri igrača uđu u prvu momčad?
– Puno ste rekli. Ne trebamo se baviti predviđanjima, trebamo zasukati rukave. Ljudi moraju promijeniti pristup, ako želimo napraviti dobar proizvod u poslu moramo biti minimum pet-šest sati, ako želite biti kvalitetan trener morate 24 sata živjeti nogomet.
Onda je to opaska na raniji rad?
– Ne znam koliko se prije radilo, samo kažem da moramo boraviti ovdje, baviti se djecom. Meni je zadatak da trenerima dam što više obveza, da budu što više fokusirani.
U odnosu na prošlu sezonu većina trenera je promijenjena. To se odlučilo prije vašeg dolaska jer se približavao početak sezone. Predsjednik Kos je rekao da je na tome radio cijeli klupski tim?
– Takav je bio stav kluba. Bio sam uključen samo u završnoj fazi kada sam odrađivao intervjue s kandidatima i raspoređivao trenere po kategorijama. U selekciji nisam sudjelovao, nisam bio tu. U taj se dio nisam htio petljati jer nemam pravo donositi odluke nakon što sam tu dan ili dva. Što ne znači da će takva križaljka ostati nakon šest mjeseci ili godine ako procijenim da neki treneri u ovom trenutku nisu dovoljno kvalitetni za Hajduk.
Kako je bilo raditi pod Zdravkom Mamićem?
– Za cijelog boravka u Dinamu svega tri ili četiri puta smo razgovarali, u rad se nije miješao.
Smatrate li da je to što ste došli “sa strane” za vas olakšavajuća ili otegotna okolnost?
– Meni to nije problem. Nemam nikakav problem, ni s ljudima unutar kluba ni van kluba, osjećam se jako ugodno. Samo mi treba podrška, malo vremena da se cijela priča zakotura. Mi smo problem. Inzistirat ću na kvalitetnom radu koji nam sada nedostaje i poštenju. Izgubila se riječ ponizan, uvijek je netko drugi kriv. Moramo krenuti od sebe.