Ako se neki igrač može smatrati dobitnikom otkad je Igor Bišćan došao na klupu Rijeke, onda je to bez imalo dvojbe Antonio Mirko Čolak. Napadač rođen u njemačkom Ludwigsburgu, koji je u Rijeci kao posuđeni igrač Hoffenheima, s Bišćanom je ponovo pronašao svoj golgeterski instinkt i jedan je od najzaslužnijih što su se Bijeli u protekla četiri kola primaknuli na samo četiri boda od drugog mjesta i pritom izborili mjesto u četvrtfinalu Hrvatskog kupa.
Dobio povjerenje
Čolak je postigao dva pogotka u pobjedi (2:1) protiv Intera, po jednog u slavljima kontra Rudeša (5:1) i Istre 1961 (2:1) u HNL-u, odnosno onaj koji je Bijelima u Varaždinu donio mjesto među osam u Kupu. Statistika kaže pet golova u pet utakmica ili ako sve preračunamo u minute, otkako je Igor Bišćan trener Riječana, ovaj stasiti napadač zabija jedan pogodak svakih 65 minuta. Dakako, treba uzeti u obzir i kvalitetu suparnika, Rijeka je svih pet utakmica igrala protiv momčadi koje su iza njih na tablici, ali iako nije briljirala, ostvarila je ono što je trebalo i u idealnom ozračju dočekala reprezentativnu stanku. Isto vrijedi i za Čolaka koji je u prvih deset kola ove sezone imao jedan pogodak i dvije asistencije u HNL-u, a iskalio se tek na niželigašu Križevcima u Kupu kojem je postigao pet od devet riječkih golova.
Što je to Bišćan napravio da se Čolak vratio u život? Vjerojatno ne postoji nešto opipljivo osim povjerenja kojeg je napadač dobio dolaskom novog trenera.
Kod Matjaža Keka nije uspio pronaći izlaz iz golgeterske krize u koju je upao početkom ove sezone, kod Bišćana mu se otvorilo već nakon 10-ak minuta i sve je odmah za Čolaka izgledalo ljepše.
I tu dolazimo do još jednog pitanja, a ono se odnosi na klauzulu o otkupu ugovora koju Rijeka ima s Hoffenheimom u sporazumu o Čolakovoj posudbi. Dakle, hoće li Rijeka otkupiti Antonija Mirka Čolaka? Prije mjesec dana odgovor bi, nema puno sumnje, bio negativan, otprilike milijun eura nije iznos kojeg Bijeli mogu izdvojiti za napadača koji je potpuno neprepoznatljiv kada je izvan golgeterske forme. Ipak, s golovima se priča malo promijenila, svaki napadač od njih živi, a iako je Čolak i kada nije zabijao radio veliki posao u fazi obrane, konačni iznos nekog daljnjeg transfera na njegovoj poziciji uvelike ovisi o tome koliko zabija.
Iznimka neće biti ni ovaj slučaj, već je dobro poznat način na koji Rijeka funkcionira, da mora kupiti jeftino i prodati skupo kako bi preživjela, pa će to biti logika i kojom će se voditi u Čolakovu slučaju. Drugim riječima, ako Čolak zadrži sadašnju razinu forme i ako na Rujevici procijene da ga mogu kupiti za milijun eura, a prodati, primjerice, za dva i pol, onda nema dvojbe da će pronaći način kako ući u tu priču i realizirati transfer.
Naravno, nije isključeno ni da se Hoffenheim uspije malo smekšati, bundesligaš je došao do razine da im prodaja igrača za milijun eura nije velika stavka u budžetu, uz to čini se da im Čolak nije u nekim užim planovima i ako se odluče na otkup, na Rujevici će sigurno još pregovarati oko visine odštete.
Po istom načelu se ljetos otkupilo Darija Župarića. Rijeka je do isteka roka po kojem je imala pravo prvokupa pokušavala smanjiti odštetu Pescari (za Čolaka Rijeka ima pravo prvokupa do kraja svibnja iduće godine), no kada nisu uspjeli krenuli su u realizaciju transfera koji je rekordan za klupske prilike (otprilike 800 tisuća eura).
Da su se neke stvari poklopile, čitaj da su Rijeka i Anderlecht uspjeli dogovoriti modalitet isplate odštete (navodno je zapelo na broju rata) koja se kretala između dva i dva i pol milijuna eura, samo dva mjeseca kasnije Bijeli bi financijski višestruko zaradili. S Čolakom će biti isti slučaj, ako bude zabijao, ako Rijeka na njemu bude mogla zaraditi više od uloženog, neće biti iznenađenje ako i iduću sezonu počne kao igrač Rijeke.
Rijeka otkupila Župarića i Eleza, ne i Radoševića
Modalitet posudbe s pravom prvokupa česta je pojava u nogometnom svijetu, a na Rujevici jedan od modela prema kojem uspijevaju privoljeti igrače iz renomiranijih liga da presele na Kvarner. Uz to, posudba s mogućnošću otkupa i Riječanima ostavlja dosta manevarskog prostora, ako su zadovoljni, ako vide da mogu zaraditi, idu u realizaciju, ako neće izgubiti puno više od godišnje plaće.
Do sada su Bijeli prilično uspješni u tome, po tom su modelu otkupili, primjerice, Eleza i Župarića, a nisu Josipa Radoševića kod kojeg nisu bile sporne ljudske i igračke kvalitete, već isključivo težak ugovor s Napolijem kojeg Bijeli nisu mogli preuzeti.