Rubeša: Nema razloga za defetizam, treba se koncentrirati na nogomet?!

Rijekin predsjednik Ivan Vanja Frančišković u petak se vraća iz inozemstva, a mobitel mu je isključen. Kad mu na pamet padne Kantrida refleksna mu je vjerojatno i pomisao “Što je meni ovo trebalo?”.

Pitanje je koliko će dugo biti spreman trpjeti taj osjećaj. Predsjednika usred krize nije bilo pa je put Rovinja, objašnjavati igračima zašto im kasne plaće i premije, otišao direktor Mario Rubeša. Prvi klupski operativac, čovjek s kojim su nogometaši i željeli razgovarati. Što se u Rovinju govorilo i kakve su bile reakcije?

- Razgovarali smo otvoreno, komunikacija je bila primjerena, a sastanak konstruktivan - priča direktor. - Riječ nije bila samo o financijskoj situaciji nego o svačijim obvezama i klupskim ciljevima.

Uopćena priča, u celofanu. Zvuči diplomatski, suho, krajnje neodređeno.

- Ma nema razloga za takvo što. Konkretno: manji zaostaci postoje, ali nitko u Rijeci nije ostao bez onoga što je zaslužio pa se to sigurno neće dogoditi ni ovoj generaciji.

Generacija je ipak zabrinuta, cijelu sezonu bez premija, ove godine bez plaća. Nitko im, do vašeg odlaska u Rovinj, ništa nije govorio. Igrači su se osjećali prepušteni sami sebi.

- Vjerujte, nema nikakvog razloga za defetizam, nego se treba koncentrirati za drugi dio sezone. Bude li dobrih igara, bit će ispunjenijih tribina, a i lakše ćemo do sponzora, do novca.

Predsjednik Frančišković već je nekoliko puta javno priznao: “Ima sponzora koji se povlače, neki zatvaraju 'pipu’.”

- Predsjednik se vraća u petak, no, ponavljam, nemamo zašto biti malodušni. Manje zakašnjenje nije se dogodilo prvi put i sigurno se ne događa samo u Rijeci. Igrači i Uprava su jedinstveni i imaju jedinstvene ciljeve.

Zvuči idilično, no kako je jučer za SN izjavio Fausto Budicin, to sigurno nije tako. Dinamo živi na sposobnosti Zdravka Mamića kojeg mnogi ne podnose, ali oni koji su na njegovoj plaći itekako su mu zahvalni. Hajduk živi od preoblikovanja i najvažnijeg od svih - navijača. A Rijeka... Rijeka je na suhoj hrani. Od odlaska Roberta Ježića Kantrida je sve srezala na pola. Momčad u usporedbi s negdašnjima nije bogzna što, ali i takva je bolja od Uprave. Nisu samo igrači prepušteni sami sebi. Isto je s direktorom te Robertom Rubčićem i njegovim stožerom.