Boraveći u Moskvi u prvom krugu SP-a svakodnevno smo sretali ruske navijače i novinare, koji su od prvog dana prosipali pesimizam. Gledali su na sebe kao potpune autsajdere, svaki gol, a kamo li svaka pobjeda, za njih je bila veliki domet. Nazdravljali su trijumfima protiv Saudijske Arabije i Egipta, ali daleko je to bilo od euforije.
Otišli baš daleko
Znate kako Rusi prate utakmice svoje reprezentacije? Osim onih koji su na stadionu. Okupe se obiteljski u restoranima ili pubovima i - večeraju. Nije kao kod nas, samo pivo i uglavnom muško društvo, već prava, pravcata obiteljska večera. Kako utakmica prolazi tako dolaze slijedovi, škampi, burgeri, odresci... Naravno, govorimo o onima koji si to mogu priuštiti. I usput gledaju utakmicu.
Skoče i plješću kad Rusija zabije, ali nema one strasti, nema, primjerice, psovki ili vrištanja prilikom velikih promašaja. I kad utakmica završi, još jednom nazdrave, pojedu što imaju i odu kući. Mirno, omotani zastavama, u dresovima ili s onim klobucima na glavi.
Dok su Brazilci, Meksikanci, Hrvati... bučno proslavljali pobjede, dok se od njih tresao vlak u podzemoj željeznici, Rusi su uvijek bili suzdržani. Kao, super, pobijedili smo, to je to, ionako nećemo daleko. No, sad su otišli baš daleko. Izbacili su Španjolsku i ruski navijači polako poprimaju obilježja ‘pravih’ navijača. U raznoraznim anketama uvjereni su u prolazak u četvrtfinale.
"Pobijedili smo Španjolsku, znači da možemo pobijediti bilokoga. Past će i Hrvatska", poručuju navijači na društvenim mrežama, a sve je više i igrača koji razmišljaju pozitivno.
Sigurni i hrabri
Da im je netko prije turnira ponudio četvrtfinale sigurno bi ga prihvatili, ali sad...
"Teško je bilo igrati protiv Španjolske. Tehnički su odlična momčad, morali smo se dobro braniti, to smo i učinili i iskoristili svoje prilike. Bilo je teških trenutaka za nas, ali sve je dobro kad dobro završi", poručio je Denis Čerišev te na pitanje dokle može Rusija kratko dobacio:
"Kraj? Ovo sigurno nije kraj, već je tek početak!"
Javio se i bivši ruski nogometaš Andrij Černišov. Također, isijava pozitivom.
"Momci su bili sigurni i hrabri i takav ih stav može dovesti do finala. Ali, utakmica protiv Hrvatske bit će drugačija, potrebno je smisliti neki novi recept. Međutim, čeka nas zanimljiva utakmica, uz podršku naših navijača sigurno imamo izglede za prolaz", rekao je Černišov.
Junak nacije je Igor Akinfejev. Ruski vratar donio je pobjedu sjajnim obranama udaraca s bijele točke, svi ga slave, svi pričaju o njemu. Heroj, veteran, svi su mislili da su najbolje godine već iza njega. Međutim, doživljava u Rusiji svoj labuđi pjev, a sad ga, pišu Rusi, očekuje i dvoboj s velikim Hrvatom Subašićem. Pročitali smo jedno zapaženje kako nijedan vratar nakon Lava Jašina nije u Rusiji doživio takve ovacije i toliko slave kao Akinfejev nakon Španjolske. Doduše, velikan je bio i Rinat Dasajev, ali očito Akinfejev je i njega nadmašio. Što čini euforija.
"Pobijedili smo Španjolsku, ali to je sad prošlost. Nema smisla gledati unazad, moramo se odmah okrenuti idućoj utakmici. Neophodno je živjeti za danas, ne za jučer, ovo je sad praznik za čitavu zemlju. Prije turnira rekli smo da želimo ujediniti čitavu državu, da svi dišu s nama, jer ljudi su bili pesimistični, nisu nam vjerovali. U tome smo, mislim, uspjeli, ali sad ne smijemo stati i zadovoljiti se ovime. Jer, ako staneš, onda se ništa više ne može desiti. Zato, moramo gledati naprijed i vjerovati da ovo nije naš kraj, da možemo izbaciti i idućeg suparnika", pričao je Akinfejev.
U tom trenutku možda još i nije znao da će s druge strane u Sočiju stajati Hrvatska, ali, princip je isti, zar ne?
Tako, znači, razmišljaju Rusi. Nimalo se ne boje Hrvatske, niti im je, zapravo, bitno protiv koga igraju. Žive svoj san, stigli su daleko, otpustili kočnice i misle da je i dalje sve moguće.
Brijanje brkova
Javljaju se i pozvani i nepozvani, svi pričaju o nogometu i ruskom uspjehu pa su mediji uhvatili i pisca Sergeja Lukjanenka koji je poručio:
"Iskreno, nisam mislio da ćemo pobijediti Španjolsku, a kako sam u zadnje vrijeme malo pustio bradu, tako je sad nastavljam i dalje puštati. Ako budemo prvaci svijeta, tada ću je obrijati i imati brkove", rekao je Lukjanenko.
Valerij Nepomnjaščij iskusni je ruski trener, pitali su i njega što očekuje od dvoboja s Hrvatskom.
"U životu je sve moguće, pa tako i u nogometu. Iskreno, radije bih da igramo protiv Danske, no, imamo šanse. Moramo defenzivno biti dobri, a onda čekati priliku u napadu, neka će se sigurno ukazati. Ako zaustavimo Luku Modrića, ako ga udaljimo od našeg gola, tada će naše šanse dodatno rasti. Imamo iskustvo iz 2008. kad smo ispali od Španjolske, znamo što možemo i što nam treba za prolazak. Ova Rusija ima kvalitetu za polufinale."
Stanislav Čerčesov, izbornik, također živi svoje najbolje dane trenerske karijere. Koliko su ga samo kritizirali, tražili mu minuse, nisu mu uopće vjerovali prije početka SP-a. Sad je glavna ‘faca’, iskače iz reklama, a njegov vojnički pozdrav kad momčad zabije gol postao je svakodnevni način proslave gola. Tako Rusi danas, kad njihova momčad zabije, stavljaju ruku na sljepočnicu i salutiraju jedni drugima.
Promjena svijesti
"Siguran sam da ćemo se oporaviti za četvrtfinale, bez obzira što smo igrali 120 minuta, bit ćemo spremni. Pa i oni su igrali 120 minuta. I ne, uopće ne razmišljam o tome bi li nam bilo lakše da igramo s Danskom nego s Hrvatskom, nije to bitno. Spremit ćemo se dobro za suparnika, vidjeli ste da nije presudno tko ima kakve igrače, bitno je biti pravi u pravo vrijeme i u pravoj utakmici. Nadam se da ćemo mi biti", tvrdi Čerčesov.
Nema sumnje, to je u stavu jedna sasvim drugačija Rusija od one koja je krenula u turnir. Rusija koja je promijenila stanje nacije i svijest navijača. Rusiju koja je svima bila protivnik iz snova, a sad je sigurno nitko ne smije otpisati.