Skandal koji je puknuo u Puli zbog činjenice da su dva igrača Istre 1961 Viktor Marić i David Barišić utakmicu protiv Dinama gledali s Boysima, vruća je tema HNL-a s obzirom na to da se sličan slučaj zaista ne pamti. Nije problem za nekoga navijati, ali razina profesionalnosti i poštovanja prema klubu za koji igraš jednostavno mora postojati.
Kapetan bez problema
To, uostalom, najbolje zna Dario Tomić. Bivši kapetan Istre, koji je ovo ljeto Pulu zamijenio Litvom, u HNL-u je jedan od najpoznatijih nogometnih navijača: u susretu HD-a i Hajduka on je prije dvije godine, zabivši gol, skinuo dres i pokazao majicu sa znakom omege, simbolom BBB-a. To je i jedan od razloga, koji ga je kasnije udaljio od prelaska u Hajduk...
Tomić je, međutim, kasnije otišao u Pulu gdje je znanjem i karakterom zaradio kapetansku vrpcu. Kao deklarirani dinamovac, čija obilježja krase ne samo majice, već i dijelove njegova tijela...
- Kada su mu ponudili tu čast, imao sam u podsvijesti činjenicu da je to nelagodna situacija. Ali ni kad sam došao, a potom i dobio vrpcu, nikad ni jednu ružnu riječ, niti bilo što drugo nisam čuo - javlja nam se Tomić iz Liepaje.
- Mislim da je razlog jednostavan: ponašao sam se korektno prema klubu i navijačima, poštovao njih i klub koji me plaća i oni su to znali cijeniti.
Iz tog konteksta, Tomić ne dvoji:
- Poznajem jako dobro te klince. Dapače, i dobar sam s njima. Ne želim im ja suditi, ali to nisu smjeli napraviti. Sigurno su im i neki prijatelji navijači kluba, a prema njima to zaista nije fer. Uzmite činjenicu i da su domaći dečki, rođeni u Puli, onda takav gaf još više smeta domaće navijače.
Tomić je odradio svoj staž u HNL-u, ali baš nikad ga nije povukla želja da ode na tribinu kad bi se njegov klub suočio s njegovom najvećom ljubavi - Dinamom.
- Bilo je prilika kada sam bio ozlijeđen ili kartoniran, a moji bi igrali protiv Dinama, ali nije mi to padalo na pamet. Bez obzira na to koliki sam Boys, na prvom mjestu mi je moj klub, njegova pobjeda i napredak. To je moj stav i razmišljanje, i iz rakursa profesionalnog nogometaša smatram ga jedinim ispravnim. Što ja radim privatno, u času kada sam na odmoru, to je moja stvar, ali učiniti tako nešto, doista nije prihvatljivo. Znam da su to mladići koji su tek počeli jesti tvrdi profesionalni kruh, uče se životu, pravilima i finesama, no ovo im nije trebalo. Respekt prema klubu u kojem igraš uvijek mora biti na prvome mjestu, bez obzira na vlastite osjećaje i promišljanja.
Boysi ga zovu
Konačno, nakon te proslave protiv Hajduka, Tomić je postao zvijezda Boysa, onog antimamićevskog dijela, a upravo su mu oni poslali pozivnicu za tribinu u sljedećem kolu, kada je HD dolazio na Maksimir, a Tomić, baš zbog skidanja dresa, nije imao pravo nastupa jer je zaradio treći, suspendirajući žuti karton.
Trebao je to biti spektakl, trebao je voditi navijanje, čekali su ga kao romanisti Davida Moscardellija... Ali Tomić se nije pojavio.
- Točno, da. Ostao sam kod kuće gledati utakmicu na TV-u - zaključuje prototip igrača-navijača, koji zna razdijeliti profesiju od emocija.
A to je jedino normalno...