Skansi: Joki treba čudo, ne može ni lampom naći igrača koji će zabiti 20!

Razgovarati s Petrom Skansijem uvijek je i iznova povlastica. Zašto? Zato što je legendarni igrač i trener Jugoplastike prvorazredan sportski intelektualac, zato što je apsolutan autoritet čim se progovori o košarci, zato što nikada, ali baš nikada nema dlake na jeziku. Ne ustručava se izreći mišljenje, nema tabu tema i nema straha.

Petar Skansi prošao je sve i vidio sve s košarkom, a ovo što se danas događa u hrvatskoj košarci izaziva mu osjećaj mučnine. To što je u mirovini, ne znači da ga nije briga. O, i te kako mu je stalo da se stanje popravi. Kako u njegovu matičnom klubu na Gripama, tako i u hrvatskoj košarci, jer smatra da su te dvije stvari povezane.

- Prije nekoliko dana sam razgovarao s Jokom Vrankovićem. Zanimaju ga moja iskustva u radu s reprezentacijom, pogotovo ona vezana za uspjehe. Sve je već izmišljeno i provjereno, ali mi smo taj put napustili. Puno je razloga zašto se zastranilo. Jedan od najvažnijih jest manjak autoriteta. Nevjerojatno je kako ljudi misle da sve znaju. Košarka je strašno kompliciran sport i za one koji puno znaju, a za one koji ne znaju, ona je nedokučiva.



Okrenuo se primjeru...

- Općenito govoreći, kad bih napravio anketu među Splićanima, vjerojatno nema ni jednog koji ne misli da ne bi mogao biti gradonačelnik. I to je za poludjeti. Vratit ću se na košarku. Kod naših susjeda Srba autoritet se priznaje. Kad takvi treneri nešto kažu, onda nema rasprave. Kod nas se sve osporava i dovodi u sumnju. Pritom ne mislim samo na sebe. Uzmite za primjer Giergiu, Novosela...

Vratio se na dojučerašnjeg izbornika?

- Naš bivši izbornik Repeša ne dopušta kritiku, “oni mlate praznu slamu”. I kad ruši nas, ruši i sebe. A baš bi se on morao boriti za autoritet jer je bio uspješan trener u kojem god klubu je radio. Ako se on ponaša tako, jasno je da će ga drugi slijediti. Čudimo se kako Partizan svake godine stvara i prodaje igrače, čudimo se odakle je sada isplivao Marić, a Giergia ga je doveo u Zadar, pa nije prošao. Ne znam iz kojeg razloga, neću ulaziti u to, ali bio je u Zadru.

Skansi uopće ne dvoji u čemu su problemi. Najveći problemi. Trenerski rad je kritičan, na niskoj razini.

- Košarka traži beskonačno ponavljanje da bi se neke stvari usavršile. Nedostaje nam osnovnog znanja, edukacije, esencijalnih elemenata. Ne možeš inzistirati na kolektivu ako igraču prethodno nisi omogućio da usvoji osnovna znanja. Nedostaje tog individualnog rada, stvaranje igrača jedini je način da se natječeš s onima koji imaju novca, jer u toj utrci nemamo izgleda. Puno je bolje investirati u trenere koji će onda obraditi osnovni materijal. Talenata ima, na ovim prostorima uvijek ih je bilo, a dokaz je i Europsko prvenstvo na kojem su Srbija, Slovenija i Hrvatska bile među šest. Međutim, lakše je napraviti jednu momčad sa 12 igrača nego četiri. Moramo biti skromni, moramo se uhvatiti rada i brusiti talente. Naglašavam, sve što govorim odnosi se na Split, a posljedično na reprezentaciju jer Vranković danas ni svjetiljkom ne može pronaći košarkaša koji će ubaciti dvadeset koševa.



Novog izbornika vidi kao mlado vino, “može ispasti jako dobro, a i ne mora”. Pitanje je što se od njega očekuje i je li taj zadatak realan za ostvariti. Vrankoviću neće biti lako, naglašava Skansi.

- Mislim da je ovo najlošiji moment za biti izbornik u hrvatskoj košarci. Na Svjetsko prvenstvo doći će sve europske reprezentacije koje su obnovile momčadi, ono što mi nismo napravili. Dakle, već su korak ispred nas. Ako je nama cilj Europsko prvenstvo u Litvi, isto će biti svima ostalima. Svi će htjeti na Olimpijske igre u Londonu. Međutim, mi nemamo zalihu, Vranković tek mora obnavljati jer je to neophodno.



Je li realno očekivati plasman na Olimpijske igre?

- Mislim da nije, ali to ne znači da ne možemo biti strpljivi. Mene strašno živcira taj odnos u kojemu je on dobio to povjerenje, no, do kada će to trajati? Treba ga pustiti da radi jer talentiranih momaka ima, ali tek ih treba promovirati. To su Barać, Tomas, Tomić, ali oni moraju očvrsnuti, steći renome. Tko može reći da će za dvije godine biti u stanju napraviti rezultat? Možda je njihova realnost tek iza toga. Strpljenje je ključno, ionako godinama nemamo rezultata kakve smatramo da zaslužujemo, dajmo vremena.