Izbornici Vicente del Bosque i Ante Čačić drugačije su pristupili ovoj važnoj utakmici. Obje reprezentacije su prije toga saznale da su se plasirale u drugi krug, no iznimno važno je bilo na kojem mjestu će završiti u skupini. Španjolac je izveo najjači, nepromijenjeni sastav, a naš izbornik se odlučio za pet novih igrača. Poštedio je ozlijeđene (Modrića i Mandžukića) i izostavio kartonirane (Vidu, Brozovića i Strinića). Po mojem mišljenju, jako logičan potez.
Čačić već zna sastav za nokaut fazu (temeljem dvije odlične uvodne utakmice) i bitno mu je bilo sačuvati igrače za nju (protiv Španjolske je vrlo lako dobiti karton, poglavito obrambeni Vida i Strinić, pa i Brozović koji često energično oduzima loptu). Jedino je riskirao s Badeljom, no on je inteligentan igrač koji se može sačuvati od kartona. Mišljenja sam da je stožeru to bila osnovna misao vodilja, a ne rotiranje, odmaranje i zadovoljavanje grupe...
Tako se radi presing
Španjolci su bolje otvorili utakmicu. Naglasio sam u najavi da je u fazi obrane nužno miksati prostore gdje će se napadati Furija (visoki, srednji, niski presing). U prvom poluvremenu to nije djelovalo najbolje. Istina, nekoliko puta smo im visokim presingom oduzeli loptu i stvorili izgledne prilike, ali isto tako, previše puta su nam izišli iz presinga i imali otvoren put na zadnju liniju. Često su nam loptom dolazili u prostore između linija gdje su, imajući previše prostora i vremena, pasom dolazili u šesnaesterac, poglavito igračima iz drugog plana (Fabregas).
Razlog je jednostavan. Presing se radi organizirano s 5-6 igrača na što manjem prostoru, i to kad se (provociranjem ili greškom protivnika) stvori takva situacija na terenu. To smo i napravili par puta u prvom poluvremenu. Sva tri puta smo reagirali fantastično na njihove greške (spor pas Piquea na De Geu, nonšalantnost Ramosa), a kod izjednačujućeg gola smo isprovocirali situaciju da imamo 5-6 igrača na dvadesetak metara prostora oko lopte. Tada se radi presing.
Međutim, kod gola Španjolaca presing smo pokušali napraviti na 50 metara dugom i širokom terenu. Razmak između Kalinića i Ćorluke, te Perišića i Pjace je ogroman, i Španjolci su nam u 4-5 laganih (za njih) pasova došli u mat poziciju. Ruku na srce, takvih je momenata bilo nekoliko u prvom poluvremenu i kao što sam rekao, nisam zadovoljan igrom bez lopte u tom djelu utakmice. Opravdanje za to možemo naći u novoj ekipi, nekoliko mladih, impresioniranih igrača, ali i u kvaliteti protivnika. No, u drugoj fazi igre, onoj s loptom u posjedu, bili smo rastrčani, hrabri, direktni i s puno igrača na španjolskoj polovici. Uglavnom, jako dobri.
U nastavku utakmice bili smo izvanredni. Kompletni. Nastavili smo odlično igrati u ofenzivi, dobivši još više samopouzdanja fantastično izrađenim izjednačujućim golom Kalinića. Mirni u posjedu, ofenzivnoj tranziciji (Perišić, Pjaca), direktni u situacijama 1 na 1, izgradnji napada s izvanrednim Ćorlukinim parabolama iza španjolske vezne linije kojima izbacuje pet protivnika iz igre...
Korak po korak
No, u defenzivnoj fazi smo se puno popravili. Kombinirali smo visoki presing pri izgubljenoj lopti i duboku obranu. I pokušavali cijelo vrijeme ostati u plitkoj formaciji. Duboka obrana je funkcionirala iznimno dobro. Opet je koordinacija bekova i krila bila impresivna. Španjolcima smo pustili bok, zatvorivši sredinu terena s krilima i tako onemogućili Iniesti i Fabregasu mirno primanje lopte 30-ak metara od našeg gola.
Loptu smo pustili njihovim stoperima, bekovima i djelomično Busqetsu. Isto tako smo smanjili vertikalni prostor između obrane i sredine i time izolirali Nolita i Silvu. Odmarali smo se iza lopte i vrebali pogodan trenutak za oduzeti loptu. Naravno da su Španjolci svojom kvalitetom stvorili nekoliko prilika (među njima i penal), ali smo ih mi obranom u 2. poluvremenu limitirali na minimum. Imali smo u trenucima i dozu sreće, nužne protiv ovakvog protivnika.
Uživao sam gledati kako igramo!
Pobjedonosni gol zabili smo iz ofenzivne tranzicije u kojoj smo mi najbolji, a oni (zbog načina na koji igraju, ali i prepotencije) jako loši. I to je došlo iz našeg načina obrane. Njihov desni bek (Juanfran) je ispred Perišića u napadima Španjolaca. Na njega često motri Vrsaljko. To fenomenalnog Perišića ostavlja u poziciji idealnoj za njega. Ključnu ulogu kod gola je obavio N. Kalinić primivši i sačuvavši loptu između Piquea i Ramosa i tako omogućio Perišiću par sekundi za tranziciju. Kada, do sada najbolje krilo na EP-u, primi loptu u onakvoj situaciji jako ga je teško zaustaviti, bilo da se radi o Sivoku, Piqueu ili bilo kome. Perišić je brz, ima dvije jednake noge (time i dva garda), hrabrost, drskost i plan. Najdirektniji je igrač na Euru.
Subašić izvanredan, Ćorluka profesorski (naš Hummels), Srna kapetanski, Rakitić kompletan, Badelj staložen, N. Kalinić konkretan i krucijalan, Vrsaljko dokazao zašto ga je Atletico uzeo. Mladići Jedvaj, a poglavito Rog i Pjaca (HNL) nisu mogli poželjeti bolji debi na velikom natjecanju, a nama dati još veću dozu samopouzdanja i vjere u budućnost hrvatskog nogometa. I to sve bez najboljeg igrača i talismana Modrića, najboljeg napadača Mandžukića, izuzetno bitnih Brozovića, Vide i Strinića.
Pred početak Eura naglašavao sam snagu ove ekipe, kvalitetu igrača i mogućnost (ne imperativ) velikog uspjeha. Nakon prezentacije protiv Španjolske u to jako vjerujem. Samo hrabro, ali korak po korak. I nikada ne zaboraviti: skromno i ponizno.
Velike čestitke izborniku i stožeru!!!
Bravo, Vatreni!!!