Bio je 1. srpnja 2004. godine kada je formalno krenuo s izborničkim radom u Hrvatskoj U-21. Koji dan prije oglasio se iz najdražeg mu doma, iz Splita.
- Uživam posljednje dane odmora, tko zna kada ću opet biti u miru. No, jedva čekam raditi…
Proći će 13 i pol godina kad nam je Slaven Bilić ponovio sličnu rečenicu…
- Uživam na odmoru nakon puno vremena. Trebao je koji tjedan da se prilagodim novoj situaciji, bez sportskih obveza. No, sada mi se doista dopalo takvo stanje stvari.
Trinaest godina kasnije znači tristotinjak utakmica, dva Eura, iskustva u ruskoj, turskoj i engleskoj ligi, status prvog trenerskog imena u Hrvata, ali i drugačija osobna zbilja. U Londonu, gdje će ostati još barem 2-3 mjeseca, uz partnericu Ivanu već je tri godine s njima Sofi, a petnaest mjeseci i Nia. Dvije male kćeri, uz djecu iz prvog braka, sina Lea (21) koji u engleskoj prijestolnici studira Sport science (DIF), te Alani (14), osmoškolka u Splitu, dakle, onako šeretski, ako ekipi dodamo i vaša dva psa, vi zapravo imate napretek batlerskih poslova da bi vam bilo dosadno?
- (smije se) Dobro kažete. Otkrivam mnoštvo malih zadovoljstava koji su prije prolazili pokraj mene. Doručkovati s obitelji i pričati bez žurbe, zezati se o svemu i svačemu, gledati crtani film s djecom, šetati svi zajedno u prirodi, pa čak i pogledati puno više utakmica nego prije kad sam bio u drilu. Sve su to novi momenti i, ponavljam, sviđa mi se ta moja nova rutina svakodnevice…
Nećemo pretjerivati, ipak ste dobili otkaz 6. studenog pa nije sve to ideal željenog. Kako planirate perspektivu?
- Trenutno imam plan bez plana! Bio sam u Splitu vidjeti Alani, majku, brata, popio kavu s prijateljima. Onda sam s obitelji otišao do Dubaija, sada smo u Londonu te do veljače najmanje ostajemo kraj London Bridgea.
Suradnici su se razišli?
- Jurčević i Rak su u Zagrebu, Terzić će u utorak u Dortmund. U kontaktu smo i vidjet ćemo što nosi bliža budućnost. Tko odluči drugim putem javit će, mi smo prijatelji koji se respektiraju.
Podosta se špekulira da ste već prije ulaska u zrakoplov za Dubai imali poziva iz Premier lige?
- Neću biti lažno skroman pa reći da nije bilo više interesa čim sam se razišao s West Hamom. Čak me brojnost pomalo iznenadila. Nisam se, međutim, mogao odmah vidjeti na klupi drugog kluba. Ni reprezentacija. Ispunjen sam zadovoljstvom tim pokazanim mi respektom. No, pošteno doista mislim da mi treba predah, da apsolviram proteklo razdoblje, obnovim energiju i potom se lakše upustim u novi projekt.
Ovaj s West Hamom sjajno je počeo, loše završio?
- Kraj je negativan i težak, ali nekako i logičan završetak nakon što je sezona od početka krenula nizbrdo. U startu tri poraza na tri uzastopna gostovanja u ovako teškoj ligi već je veliki startni teret koji usmjeri. Sporadično bismo se trgnuli, ali nije bilo dovoljno da ostanemo stabilni.
Posljednjih mjesec dana bilo je dramatično iza kulisa?
- Ma ništa spektakularno! Puno naklapanja koje forsiraju prvenstveno portali, kojima je to nužna dramatika da bi privukli čitatelje. S predsjednikom Davidom Sullivanom sam kao od prvog dana održavao brifinge dan-dva nakon utakmica. Logično je da je ishod nametao teme, u pobjedi ili u porazu, ali nikad nije bilo tenzija niti ikakvih ultimatuma. Slika u medijima nije odražavala realnost u klubu.
Zašto vas je onda Sullivan neki dan ružno nagazio u medijima?
- Iskreno, doista me neugodno iznenadio. Korektno smo se rastali, kako i dolikuje odnosu proteklih godina, ali i povijesti moje pripadnosti West Hamu. Njegove su izjave neprimjerene prije svega jer ne odgovaraju istini. Kao takve ne mogu me povrijediti, ali su mi stvarno zasmetale! Nisam to zaslužio, iako dijelom mogu razumjeti kako se imao potrebu braniti od prozivki u javnosti. Imao sam i ja u prošlih dvije i pol godine situacija nezadovoljstva potezima kluba, ali nisam kazao ni “a”, pogotovo ne javno, jer to nije u interesu kluba…
Zamjera si što vam je dao potpunu slobodu u izboru pojačanja?
- Pristojno rečeno, to nije točno. U klubu se znalo kako o kadru odlučujemo predsjednik Sullivan i ja, uz direktora Tonyja Henryja. Moja je bila prva riječ u stručnoj procjeni, a predsjednikova u pogledu financija. Spominje se priča o Lanziniju, kojeg ovdje praktično nisu poznavali dok nije došao. Meni je predložen još u Bešiktašu, kad je imao tek 19 godina. Dopao mi se, tako mlad a ono “desetka” River Platea, živ, tehnički dojmljiv. No, usmjeren je u Al Jaziru. Godinu kasnije mi je opet ponuđen i raspitali smo se kakav je nakon godinu dana u Emiratima. Zvao sam Dalića, u Al Alainu, i potvrdio mi da je “mali” odličan i uzeli smo ga, i to na posudbu. Dakle, dali smo si opciju da ga kvalitetno procijenimo i pokazalo se da nismo pogriješili…
Iz sadašnjeg kuta, što biste promijenili kao trener WH-a?
- Sad mi je jasno da sam trebao biti kudikamo odlučniji prema klubu upravo u izboru igrača. Kad nisam dobio što sam želio, prihvatio bih stvari kakvim jesu i kompenzirao bi potrebe za određenim profilom igrača unutrašnjim prestrojavanjem. Nekad uspiješ, nekad ne, ali to, složit ćete se, nije pravi posao. Recimo, dvije sezone sam inzistirao da se dovede kvalitetan zadnji vezni, pozicija koja je po meni temeljna za balans momčadi. Prodali smo i dio igrača da skupimo budžet za transfer Carvalha, i opet nismo uspjeli…
Stručno?
- Bilo je sto pogrešaka, naravno, u nogometu je to neminovno. Slažeš taktiku i biraš igrače za nju kako ti se čini najboljim prije utakmice, a onda ona pokaže nešto drugo. Nakon viđenog logično da bi drugačije postupio, ali je lako nakon bitke širiti točnije generalske procjene.
Djelujete kao da ćete sigurno otići iz Engleske, iako je pouzdano da imate upita iz drugih premierligaša?
- Premiership nije nužna opcija, zapravo nema prioritetne opcije. Otvoren sam za sve mogućnosti, ovisit će o trenutku, perspektivi projekta i mojem doživljaju istog. Engleska je uvijek opcija, ovdje se osjećam kao kod kuće, iako sam stranac. Poštuju me, to je i dio kulture Engleza, ali i zato jer se uvijek trudim dati maksimum da budem na razini rada i ponašanja koje se očekuje. Ima u životu, naravno, ljudi kojima se nikad čovjek ne može dokazati i što god napravio bit će negativni. Imate obitelj koja je uvijek uz vas, no ona je subjektivna. No, meni je ovaj period u WH-u od temeljne važnosti i zbog toga što sam sâm sebi potvrdio da ja to mogu raditi, i to dobro. Zato sam sada miran i u perspektivi otvoren za svekolike ponude.
Već su vas vezivali za WBA i klubove kojima zaškripi rezultat. Čujemo da je bilo poziva iz Njemačke, Amerike, Kine, Azije, klubova i reprezentacija. Krećete li već u siječnju u novi projekt?
- Nemam reference kao velikani tipa Guardiola, Mourinho, Wenger i drugi koji si mogu dopustiti da odbijaju pozive, čekaju i biraju što je najbolje za njih. Neko ime sam ipak stvorio, ne moram juriti baš za prvim pozivom u strahu da bih duže mogao biti bez posla. No, realno samo me neka “wow” ponuda može primorati odstupiti od ideje da idućih mjeseci odmorim, osvježim energiju i elan za nove projekte. Istina, u nogometu nikad ne reci nikad…
CIJELI INTERVJU SA SLAVENOM BILIĆEM PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI