Ne znamo je l’ u Bergamu svira radio, ali Pašalić Mario... svakako. U jednom od najdramatičnijih posljednjih kola posljednjeg desetljeća, Italija je bila na iglama, pogotovo milanski dio, a jednu od ključnih uloga odigrao je upravo ovaj 24-godišnji Splićanin.
Njegov pogodak Sassuolu gurnuo je Atalantu prema trećoj poziciji, ispred Intera, ali i Milana i Rome, koje su čudesni mladići sjajnog stratega Giana Piera Gasperinija izbacili iz elite.
- Pazite, još prije pet godina, ovaj se klub grčevito borio za ostanak... - pojačava, i to s razlogom, volumen uspjeha na svom tranzistoru.
Javio se jučer malo iza podneva, poslije par sati sna, jer slavlje je bilo žestoko. Što definitivno ne čudi...
- Igrali smo u Reggio Emiliji, jer se naš stadion obnavlja, i jasno, nakon kraja utakmice sve je počelo, a krešendo je doživljen kada smo se vratili u Bergamo, gdje su nas dočekali navijači, protegnulo se sve do nekih 3, pola 4 ujutro. Bilo je veselo. I posebno.
JEDNA POBJEDA U 8 KOLA
Kao što je poseban i sam klub. Atalanta je, kao što nam je neki dan kazao i Igor Budan, doista posebna.
- Mentalitet je drugačiji i cijeni se rad, svi baš vole raditi. Mislim da se to, uostalom, vidjelo i nama, jer smo personificirali regiju; naime, treninzi su bili oštri, ali su nas punili snagom, čemu je dokaz i činjenica da smo dosta utakmica rješavali u posljednjoj dionici susreta, kada je ostalima počela kopnjeti snaga.
Kada ste uopće postali svjesni da možete kreirati senzaciju, što plasman na treće mjesto, iza Juventusa i Napolija definitivno jest?
- Mislim da je ključna utakmica bila ona u Napulju krajem travnja, kada smo preokrenuli 0-1 u 2-1. Tada je teorija o Ligi prvaka postala doista stvarna, odjednom se vjera pretvorila u odlučnost i samospoznaju da mi to doista možemo. Što smo uostalom i pokazali, jer smo se ravnopravno nosili sa svima, ‘skidajući’ Inter, dva puta smo remizirali s Juveom... No, na početku je bilo drugačije, jer nakon uvodnih osam kola imali smo samo jednu pobjedu. Tada se doduše nije moglo nazrijeti u što bi sve moglo pretvoriti.
Oni možda i ne, ali čini se da je alkemičar Gasperini unaprijed vukao ključne poteze.
- Tu je već neko vrijeme, udomaćio se i podigao klub na razine prvo Europe, a sada i Lige prvaka. Predsjednik Percassi odavno je imao plan i počeo ga je sustavno implementirati, prvo unaprjeđujući ionako impresivni i silno produktivni kamp, na to se nadovezalo podizanje skautske službe, a sve se zaokružilo dolaskom Gasperinija, koji je izuzetan trener, možda i najbolji kojega sam imao u karijeri. Igramo atraktivan, napadački nogomet, postigli smo ove sezone u prvenstvu 77 pogodaka, najviše u ligi, i svi smo počeli uživati u igri, u svakoj utakmici. Pomoglo nam je, doduše, i rano ispadanje iz Europe, jer s obzirom na to da smo sezonu izgurali sa 15-16 igrača, sigurno ne bismo mogli adekvatno egzistirati na sva tri kolosijeka. A ovako smo ušli u finale Kupa i osigurali Ligu prvaka. Doista savršeno.
ULOVITI KONTINUITET
S vama, doduše, kao jednim od ključnih faktora. Uza sve partije, golove i asiste, ispada da se Pašalić specijalizirao za važne golove: između ostalih, na početku karijere dva u derbiju s Dinamom, onda je “metnuo” jedan za Milanovo osvajanje Superkupa Italije, a sada je, preksinoć, golom u 65. minuti raspršio sve nedoumice oko putnika u elitni klupski establišment.
- Ispada da je tako, i neka je. Neka se samo nastavi, ne bih imao ništa protiv - smije se.
I odaje čovjeka kojem je napokon sve leglo. Priča je jednostavna: Pašalić je ljetos stigao u Atalantu na posudbu iz Chelseaja, no klub iz Bergama ima mogućnost otkupa ugovora, kojem se Mario, bez uvijanja, silno nada. Jer, u biti, stvarno je bilo dosta, ugovor s “bluesima” od njega je stvorio “wandermana”...
- Znate što, dosadan sam već i samome sebi, ali zaista mi je više dosta seljakanja. Posljednjih pet godina imam osjećaj da živim s koferom pored vrata, da se nigdje niti ne raspremim kako treba, jer su selidbe postale navika. Je, krenulo je s Elcheom, pa Monaco, pa Milan, pa Spartak, sada i Atalanta. I iako sam u svemu tome dosta toga naučio, vjerojatno i sazrio, jedva se čekam negdje smiriti, a Atalanta bi bila savršena. Imamo sjajnog trenera, ekipa smo koja gušta na i izvan terena, a imamo i realne ambicije koje ostvarujemo. Konačno, igrat ćemo i Ligu prvaka, kroz godinu bi dana mogao biti sagrađen i naš novi stadion... Kada razmišljam o tome, veselim se. Vidim se ovdje. I volio bih, konačno, negdje igrati u kontinuitetu, ne se stalno prilagođavati i mijenjati okoline, klubove, trenere, suigrače, volio bih imati neki svoj stacionar na dvije-tri godine, koliko već treba, i potom pokazati jesam li za iskorak u onu najvišu razinu europske vrijednosti. Ako nisam, opet dobro, ali barem da dobijem taj period na jednome mjestu da to pokažem sam sebi, ali i drugima - potpuno je iskren Pašalić.
SPREMAN ZA ZLATKA DALIĆA
U svjetlu toga, ostaje par dana odmora, pa...
- Pa onda vjerojatno runda pregovora. Kažem, Atalanta me može otkupiti, ali se mora sjesti i dogovoriti s Chelseajem, sve je, dakle, na klubovima. Vidjet ćemo u sljedećem periodu što će biti.
On je svoje rekao: Atalanta, sada je na potezu klub.
Naš derbi, u međuvremenu, nije gledao, ali oko i uho stalno bježe prema Poljudu.
- Vidim da se momčad dignula, Oreščanin se čini pravim potezom i volio bih kada bi ovo bila prekretnica da klub krene prema naprijed. No najavljivati išta vezano uz Hajduk stvar je emocije, a realnost će je, toplo se nadam, ovoga puta pratiti.
Ta realnost, konačno, zove se i kraj sezone, odnosno dvoboj s Walesom, koji je za “vatrene”, čiji je stalni dio, jako, jako važan.
- Znam da su ovi termini krajnje nezgodni, jer dolaze poslije prvenstva, igrači su iscrpljeni, umorni, no za duel s Baleom i društvom ne postoje alibiji alternative, jer moramo isprati gorak okus Mađarske i vratiti se na pobjednički kolosijek koji vodi na Euro. Ja? Eto, zadovoljan, spreman i sretan, jer odigrao sam priličan broj utakmica bez ozljeda, ovdje sam i spreman ispuniti sve što izbornik kaže - zaključio je slavljenički razgovor Mario Pašalić.
